Vijesti

Za visokog predstavnika Christiana Schmidta "pitanje državne imovine je tehničko pitanje". 

Za eksperte i probosanski orijentirane političare pitanje državne imovine je pitanje opstanka države Bosne i Hercegovine. "Raspodjela imovine" kako je to definirano u opisu posla tajne OHR-ove ekspertne grupe, ali i komunikeu PIC-a, za brojne analitičare i dobre poznavatelje ovog iznimno osjetljivog pitanja, vodi samo ka jednom - podjeli države i to po kiparskom modelu.

- Schmidt banalizira pitanje državne imovine, nazivajući ga tehničkim. Da li to znači onda da je za njega podjela države Bosne i Hercegovine tehničko pitanje? Da li to znači i da je genocid, ratni zločini, etničko čišćenje s ciljem uništenja Bošnjaka i stvaranje etnički čistih teritorija, koje sada raspodjelom državne imovine trebaju biti definitivno zacimentirana po etnonacionalnom principu, tehničko pitanje? - kaže za Faktor RAmiz Salkić, zastupnik SDA u Narodnoj skupštini RS-a.

Schmidt je jučer, podsjetimo, na pressu poručio "da se mora usvojiti državni zakon kojim će se to regulisati fer pristupom, da niko ne bude isključen. Istakao je i da je "pomalo iznenađen da se pitanje državne imovine povezuje sa nekim drugim temama".

- Govorim o imovini koja se može nalaziti bilo gdje, kao što je recimo portska dvorana koja je nekada pripadala Jugoslaviji i trebalo bi da bude jasno kome sada pripada - rekao je on, dodajući da je zadatak OHR-ove ekspertne grupe za državnu imovinu da utvrde prijedlog rješenja koje će razmatrati domaće vlasti.

Salkić poručuje Schmidtu da pitanje državne imovine nije i ne može se tretirati kao tehničko pitanje.

- Ono se danas posmatra u kontekstu jačanja kapaciteta i prava na seperatističku politiku koju provode vlasti entiteta RS. Ukoliko državna imovina bude podijeljena i dodjeljena entitetima u vlasništvo, bez prethodnog usvajanja državnog zakona i knjiženja na državu, bit će to vjetar u leđa seperatistima i ispunjavanje želja Miloradu Dodiku. Bit će to argument u budućnosti mnogima da nastave zalaganje za podjelu Bosne i Hercegovine pod izgovorom da je ona u Dejtonu sastavljena od entiteta pozivajući se na vlasništvo entiteta nad državnom imovinom - ističe Salki

Potcrtava da bi takav postupak bio bi u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine i odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

- Javnost je sa razlogom zabrinuta i sumnjičava spram budućih postupaka visokog prestavnika vezano za državnu imovinu zbog ranijih odluka visokog predstavnika o suspenzij prava potpredsjednika FBiH iz reda bošnjačkog da odlučuje u ime onih koji su ga birali. Percepcija javnosti je da je njegova namjera slabljenje kapaciteta države Bosne i Hercegovine i jačanje kapaciteta dva etnonacionalna bloka kako bi u budućnosti u potpunosti kontrolisali političke procese i Bošnjake u Bosni i Hercegovini - zaključuje Salkić.

Faktor

Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS) donijet će u srijedu, 31. maja, konačnu presudu u predmetu protiv bivših rukovodilaca srbijanske Službe državne bezbjednosti (SDB) Jovice Stanišića i Franka Simatovića, čime će se rad Haškog tribunala na procesuiranju zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini završiti.

Stanišić, bivši šef Službe državne bezbjednosti Srbije, i Simatović, bivši komandant Jedinice za specijalne operacije (JSO), nakon obnovljenog postupka su prvostepenom presudom osuđeni na po 12 godina zatvora za učešće u zločinima u BiH. Pred Haškim tribunalom nijedan državni funkcioner Srbije ranije nije bio osuđen za umiješanost u rat u BiH.

Pretresno vijeće konstatovalo je brojne zločine koje su srpske snage počinile u Hrvatskoj i BiH od 1991. do 1995. godine, a odgovornost Stanišića i Simatovića utvrdilo je samo u dijelu koji se odnosi na Bosanski Šamac. Proglašeni su krivim za pomaganje i podržavanje ubistava, deportacije, prisilnog premještanja i progona u Bosanskom Šamcu.

“Pretresno vijeće smatra da optuženi nisu odgovorni za planiranje, naređivanje ili pomaganje i podržavanje bilo kog drugog krivičnog djela iz optužnice”, rekao je tada predsjedavajući Pretresnog vijeća Burton Hall.

U obrazloženju presude se navodi da su Stanišić i Simatović učestvovali u formiranju Jedinice za posebne namjene pod ovlaštenjem Službe državne bezbjednosti Srbije i da su njome rukovodili, a da su pripadnici te jedinice obučili grupu od desetak muškaraca iz Bosanskog Šamca.

“Pretresno vijeće smatra da su optuženi, time što su obučavali i rasporedili pripadnike Jedinice i lokalne Srbe iz Bosanskog Šamca kako bi oni učestvovali u preuzimanju vlasti u opštini, obezbijedili praktičnu pomoć, što je imalo značajnog uticaja na izvršenje krivičnih djela u Bosanskom Šamcu”, kazao je sudija Hall.

Donoseći konačnu odluku, Apelaciono vijeće može reći da se ne slaže sa zaključcima Prvostepenog vijeća i njihovom presudom. Ali, iz dosadašnjeg iskustva iz Haaga, bitno je napomenuti da je prag odlučivanja znatno viši od toga da li se Apelaciono vijeće slaže ili ne, odnosno ako postoji ijedan dokaz na osnovu kog je Prvostepeno vijeće donijelo ovaj zaključak, onda će taj dio presude biti i vjerovatno potvrđen. Ovo je bitno u pogledu razumijevanja kako Vijeće razmatra dokaze, ali i kako je rijetkost da opovrgnu ono što je zaključilo Prvostepeno vijeće.

Zato, u susret konačnoj presudi Stanišiću i Simatoviću, donosimo pet najznačajnijih stvari koje trebate znati o ovom predmetu.

Presuda će donijeti pravosnažne zaključke o učešću Srbije u ratu u BiH i udruženom zločinačkom poduhvatu

Postupak protiv Stanišića i Simatovića je posljednji u kojem će sudije Mehanizma, kao nasljednika Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), utvrđivati da li su bivši zvaničnici Srbije krivi za ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, i kakva je uloga susjedne države bila u ratu, te da li su optuženi odgovorni za postupanje paravojnih jedinica.

Njih dvojica se posljednjom izmijenjenom optužnicom terete da su od aprila 1991. do decembra 1995. godine učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) na čelu s tadašnjim predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem čiji je cilj bilo uklanjanje većine Bošnjaka i Hrvata s dijelova teritorija BiH i Hrvatske. Milošević je preminuo prije okončanja sudskog postupka u Haagu.

Prvostepena presuda je potvrdila da je Srbija bila upletena, uglavnom kroz svoje policijske i sigurnosne službe, u sukobe u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te da je Milošević bio dio zločinačkog poduhvata za istjerivanje Hrvata i Bošnjaka iz nekih dijelova tih dviju zemalja.

Ipak, u presudi se navodi da Tužilaštvo nije van razumne sumnje dokazalo da su optuženi Stanišić i Simatović učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu.

Služba državne bezbjednosti Srbije bila je dobro informisana o događanjima tokom ratova u BiH i Hrvatskoj, objašnjava se u presudi, te se dodaje da je SDB “imala pristup ogromnoj količini informacija o događajima na terenu u Hrvatskoj i BiH, uključujući i one o počinjenju zločina”.

U presudi se citira presretnuti razgovor iz januara 1992. godine u kome Stanišić govori Radovanu Karadžiću: “Ne znam koliko vi znate, ali mi znamo sve.”

Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić je pred Mehanizmom za međunarodne krivične tribunale pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici te zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u BiH.

Konačna presuda Stanišiću i Simatoviću će u potpunosti zatvoriti priču o sudskom utvrđivanju činjenica pred međunarodnim sudovima o ulozi i učešću Srbije u ratu u BiH.

Do sada nije utvrđena odgovornost za zločine u Bijeljini, Trnovu, Doboju, Sanskom Mostu i Zvorniku

U optužnici protiv Stanišića i Simatovića se navodi da su srpske snage, a naročito Specijalne jedinice SDB-a Srbije, počinile zločine u gradovima i selima u općinama Bijeljina, Bosanski Šamac, Doboj, Sanski Most i Zvornik, napale ih i preuzele kontrolu nad njima, i počinile zločine u Trnovu”.

Optužnicom je obuhvaćen i zločin od 8. aprila 1992. godine, ili približno tog datuma, kada su srpske snage – konkretno Željko Ražnatović Arkan i pripadnici njegove “Srpske dobrovoljačke garde” – napale Zvornik i preuzele kontrolu nad gradom. Tokom tog napada u Zvorniku je ubijeno približno 20 civila nesrpske nacionalnosti.

Njima se sudilo i za zločin u Trnovu, kada su u junu 1995. godine “Škorpioni” odvezli kamionom šestoricu zatočenika s područja Srebrenice, među kojima su bili i dječaci, nekoliko kilometara dalje od njihove baze, te ih ubili iz vatrenog oružja i to snimili videokamerom.

Prvostepeno vijeće nije osudilo Stanišića i Simatovića zbog odgovornosti za ove zločine.

Iznoseći žalbu na ovu presudu, Tužilaštvo je ovu ocjenu Vijeća nazvalo fundamentalnom greškom.

Vijeće nije analiziralo sve relevantne modele ponašanja Stanišića i Simatovića pri pružanju pomoći i podrške u ostvarivanju zločinačkog cilja, navelo je Tužilaštvo u žalbi, kao i da je za njih dovoljan dokaz finansiranje “Srpske dobrovoljačke garde”, čiji pripadnici su počinili zločine u Sanskom Mostu ili Trnovu.

Prva presuda koja je utvrdila odgovornost Arkanovih “Tigrova” u zločinima

Stanišić i Simatović su, prema navodima optužnice, bili odgovorni za specijalne jedinice SDB-a, koje su uključivale grupe ili pripadnike grupa poput Jedinica za posebne namjene Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Srbije, Jedinice za antiteroristička dejstva (JATD) i Jedinice za specijalne operacije (JSO), poznate i kao “Crvene beretke”, “Škorpiona”, “Srpske dobrovoljačke garde” odnosno “arkanovaca” i Arkanovih “Tigrova”.

Presudom kojom su osuđeni na po 12 godina, potvrđuju se i zločini nekih od jedinica. To je ujedno bila i prva presuda međunarodnog suda koja je potvrdila neke od zločina koje su počinili Željko Ražnatović zvani Arkan i njegove paravojne jedinice, te ubistvo šest muškaraca iz Srebrenice u Trnovu od strane “Škorpiona”.

Željko Ražnatović Arkan ubijen je 2000. godine, prije nego što mu je u Haagu suđeno za ratne zločine. Pripadnici njegove ratne paravojne jedinice “Srpske dobrovoljačke garde”, poznatije kao “Tigrovi”, počinili su, prema iskazima svjedoka i preživjelih, zločine koji su uključivali ubistva, silovanja i mučenja tokom sukoba u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Do danas je osuđen samo jedan pripadnik ove jedinice - Boban Arsić, kome se u Hrvatskoj sudilo u odsustvu.

Suđenje traje dvije decenije i značajan dio ročišta održan je iza zatvorenih vrata

Postupak protiv Stanišića i Simatovića traje dvije decenije i jedan je od najdužih procesa pred Haškim tribunalom. Oni su uhapšeni 13. marta 2003. godine u Srbiji, poslije čega je Simatović prebačen u MKSJ 30. maja, a Stanišić 11 dana kasnije. Suđenje im je počelo nakon šest godina po trećoj izmijenjenoj optužnici.

Poslije prvostepenog suđenja, Haški tribunal je 2013. godine Stanišića i Simatovića oslobodio krivice, ali je Apelaciono vijeće 2015. usvojilo žalbu Tužilaštva i zbog nepravilnosti u postupku naložilo da suđenje bude ponovljeno po istoj optužnici.

Novo suđenje Stanišiću i Simatoviću počelo je 13. juna 2017. i trajalo je pet godina, uz polugodišnju pauzu zbog pandemije koronavirusa. Nakon obnovljenog postupka, MMKS je 2021. donio prvostepenu presudu kojom su Stanišić i Simatović osuđeni na po 12 godina zatvora za učešće u zločinima počinjenim u Bosanskom Šamcu u BiH.

Odluka Žalbenog vijeća Haškog tribunala da u potpunosti obnovi suđenje jedinstvena je i prva takva odluka za zločine u BiH.

Tokom 228 dana obnovljenog suđenja saslušano je ukupno 80 svjedoka, od čega 51 svjedok Tužilaštva i 29 svjedoka Odbrane, a prihvaćeno više od 6.000 dokaza. Međutim, sam postupak je obilježio veliki broj ročišta održanih iza zatvorenih vrata, nije bila upućena u cijeli dokazni postupak kao što je to bio slučaj u ranijim suđenjima za ratne zločine u BiH.

Presuda kojom se završavaju krivični postupci u Haagu za zločine u bivšoj Jugoslaviji

Optužnicama je od 1993. godine u Haagu optuženo preko 160 osoba, dok ih je više od 90 osuđeno, od čega sedam na doživotnu kaznu zatvora. Desetine podignutih optužnica proslijeđene su Sudu Bosne i Hercegovine na daljnje postupanje.

Ovo je posljednji postupak za rat u BiH pred Haškim tribunalom. Posljednju presudu donijet će peteročlano Vijeće Mehanizma na čelu s predsjedavajućom sutkinjom Gracielom Gatti Santanom.

Zahvaljujući procesuiranju ratnih zločina počinjenih u BiH, Haški tribunal je Bosni i Hercegovini, ali i svijetu, ostavio sudski utvrđene činjenice kao jedan od načina borbe protiv negiranja genocida i drugih zločina. U svojoj posljednjoj presudi Sud u Haagu će dati konačnu ocjenu o umiješanosti Srbije u rat u BiH.

Dok završava suđenja za bivšu Jugoslaviju, pred Mehanizmom se nastavljaju suđenja za zločine u Ruandi, a u Haagu se odnedavno vode i procesi za zločine počinjene na Kosovu.

(Detektor) 

Zvornička policija jučer je uhapsila još dvije osobe, osumnjičene da su zajedno sa pripadnikom Policijske stanice Bratunac M. J. dan ranije počinile razbojništvo nad državljaninom Afganistana K. J. 

Policajac M. J. uhapšen je prekjučer i kako je tada saopćeno iz PU Zvornik, uhapšen je zbog sumnje da je počinio krivično djelo nanošenje povreda i lažno prijavljivanje.

Policiji je, naime, dan ranije prijavljeno da je Afganistanac fizički napao policajca, te da mu je on nanio povrede braneći se.

Obojici je ukazana ljekarska pomoć i konstatovano je da je državljanin Afganistana zadobio lakše, a policajac M. J. teže povrede.

Međutim, radeći na ovom slulaju policija je došla do saznanja da se događaj nije odigrao na način kako im je to prijavljeno, već se ispostavilo kako je državljanin Afganistana bio žrtva razbojništva.

U mjestima Sandići-Lolići i Hrnčići kod Bratunca danas je, 29.maja. 2023. godine, prigodnim programom obilježena 31. godišnjica zločina nad stanovnicima ovih mjesta.

Prisutni su najprije posjetili spomen-obilježje u Sandićima-Lolićima, koje je podignuto u znak sjećanja na 11 šehida koji su svoje živote položili na današnji dan 1992. godine u ovom mjestu, u odbrani Konjević Polja od agresora , gdje su polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe odali počast ubijenima.

Potom je u džamiji u Hrnčićima upriličen i vjerski dio programa.

Kada je krajem maja došlo do protjerivanja Bošnjaka iz ovog dijela bratunačke opštine, stanovnici su se organizovali, i uz pomoć komšija iz drugih mjesta i susjednih opština, pružili su otpor agresoru 29. maja u Sandićima-Lolićima. Ovom bitkom, u kojoj je 11 šehida izgubilo život, spriječen je pad Konjević Polja, a Bošnjaci ovog kraja su, barem dijelom, tokom 1992. godine izbjegli sudbinu svojih komšija iz drugih naselja.

Zahvaljujući ovom događaju, Konjević Polje je ostalo slobodno do 13. marta 1993. godine.

Današnjem obilježavanju je prisustvovao i Ramiz Salkić, poslanik u Narodnoj skupštini Rs-a, koji je položio cvijeće i odao počast nedužno ubijenima. 

Današnjim obilježavanjem završena je višednevna manifestacija “Dani sjećanja na žrtve genocida u Bratuncu” kojom su se preživjeli stanovnici ovog podrinjskog mjesta prisjetili najstravičnijih zločina tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Žalbeno vijeće Mehanizma u sastavu sudija Graciela Gatti Santana (predsjedavajuća), sudija Lee G. Muthoga, sudija Aminatta Runeni N’gum, sudija Yusuf Aksar i sudija Claudia Hoefer, danas je objavilo svoju presudu po žalbama koje su podnijeli Jovica Stanišić, Franko Simatović i Tužilaštvo Mehanizma na presudu u predmetu Tužilac protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića koju je Pretresno vijeće Mehanizma objavilo 30. juna 2021, a u pismenom obliku izdalo 6. augusta 2021., saopćeno je iz Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove.

“Žalbeno vijeće je odbacilo žalbe Stanišića i Simatovića na njihove osude za pomaganje i podržavanje ubistva kao kršenja zakona i običaja ratovanja, kao i za ubistvo, deportaciju, nehumana djela (prisilno premještanje) i progon kao zločine protiv čovječnosti, počinjene u vezi sa, te nakon zauzimanja Bosanskog Šamca u Bosni i Hercegovini u aprilu 1992. Krivična odgovornost Stanišića i Simatovića bila je zasnovana na konstatacijama da su organizovali obuku, a zatim i angažovali srpske snage koje su učestvovale u zauzimanju i zločinima. Žalbeno vijeće je takođe odbacilo žalbe Stanišića i Simatovića na izrečene kazne od po 12 godina zatvora”, navode u pojašnjenju današnje presude.

“Žalbeno vijeće je djelimično usvojilo žalbu tužilaštva time što je konstatovalo da je Pretresno vijeće pogrešilo kad nije Stanišića i Simatovića osudilo po modalitetu odgovornosti za udruženi zločinački poduhvat. Pretresno vijeće je zaključilo da je postojao udruženi zločinački poduhvat i da mu je zajednički zločinački cilj bio prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba iz velikih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine putem počinjenja ubistva, deportacije, nehumanih djela (prisilno premještanje) i progona, kako se tereti u optužnici. Pretresno vijeće je takođe konstatovalo da su Stanišić i Simatović doprinijeli zajedničkom zločinačkom cilju u vezi sa zločinima u Bosanskom Šamcu, ali ih je oslobodilo odgovornosti za udruženi zločinački poduhvat na osnovu toga da nije dokazano da je neko od njih dvojice posedovao zajedničku namjeru da se ostvari zajednički zločinački cilj”, pojasnili su.

Također, navode koji dio žalbe tužilaštva je odbačen.

“Žalbeno vijeće je utvrdilo da je Pretresno vijeće pogriješilo u ocjeni drugih doprinosa Stanišića i Simatovića zajedničkom zločinačkom cilju. Žalbeno vijeće je takođe konstatovalo da su oni posjedovali zajedničku namjeru da ostvare zajednički zločinački cilj. Shodno tome, Žalbeno vijeće je utvrdilo da su Stanišić i Simatović odgovorni kao pripadnici udruženog zločinačkog poduhvata za zločine koje su razne srpske snage počinile 1992. u Bosni i Hercegovini, u Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu, Doboju i Sanskom Mostu, i za zločine počinjene 1995. u Trnovu i Sanskom Mostu. Također su proglašeni odgovornim za ubistvo počinjeno u Daljskoj Planini u Hrvatskoj u junu 1992. Žalbeno vijeće je povećalo kazne izrečene Stanišiću i Simatoviću na 15 godina zatvora. Žalbeno vijeće je odbacilo preostali dio žalbe tužilaštva”.

“Predsjedavajući sudija je konstatovala da izricanje ove presude predstavlja ključnu tačku u mandatu Mehanizma da nastavi da vrši stvarnu, vremensku i personalnu nadležnost Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju koji je zatvoren 2017. godine. Ovo je posljednja žalbena presuda o primarnim krivičnim djelima iz predmeta započetih pred MKSJ”, zaključeno je danas nakon presude.

N1

U Drinjači kod Zvornika danas je, 27. maja 2023. godine, prigodnim programom obilježena 31. godišnjica zločina nad Bošnjacima ovog mjesta.

30. maja 1992. godine lokalno civilno bošnjačko stanovništvo je zatočeno u Domu kulture, a potom su muškarci, njih 87, strijeljani, dok su mnoge žene silovane. Ukupan broj ubijenih tih dana je veći od stotinu.

Tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu ubijeno je 285 Bošnjaka Drinjače, mnogi su ubijeni tokom povlačenja prema Srebrenici i u genocidu 1995. godine.

Današnjem obilježavanju prisustvovao je i Ramiz Salkić, poslanik u Narodnoj skupštini Rs-a, koji je u svom obraćanju prisutnima istakao da oni koji su preživjeli nemaju pravo da šute o zločinima počinjenim nad našim narodom.

- Javno trebamo govoriti i pozivati Tužilaštvo da procesuira ove i druge zločine koji su počinjeni nad Bošnjacima Podrinja tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Zločini koji ostaju nekažnjeni predstavljaju veliku opasnost da budu ponovljenu u budućnosti.

Grafiti koji su ispisani između dvije godišnjice u Domu kulture u kojem je bio logor za Bošnjake dokaz je da je zločinačka ideja živa i da je tu oko nas upravo zbog činjenice što nije kažnjena – rekao je Salkić.

U ovom mjestu je i u božićnoj noći, 6/7. januara 1942. godine počinjen zločin kada su Dangićevi četnici u selu Sopotnik pokupili gotovo svo bošnjačko stanovništvo. Prema izjavama svjedoka, zarobili su 89 muškaraca, žena i djece u tri kuće i žive ih zapalili.