Odluka o izmjenama Izbornog zakona BiH i Ustava FBiH koje je Visoki predstavnik Christian Schmidt donio u večernjim satima na dan izbora se može smatrati “miješanjem u izbore” u korist “hrvatskih nacionalista”, navodi austrijski list Der Standard.

Der Standard navodi da su mnogi predstavnici EU kritikovali činjenicu da je Schmidt u izbornoj noći, “na dan demokratije,” izdao dekrete koji utiču na izborni zakon i ustav.

Novinarka Adelheid Wolfl objašnjava da se već u uvodnom tekstu za izmjenu zakona spominje slučaj Ljubić, te se navodi da vlasti u Bosni i Hercegovini nisu uspjele provesti ovu odluku ustavnog suda.

Međutim, to jeste učinjeno brisanjem jednog pasusa 2017. godine. U slučaju Ljubić više se nije imalo šta zakonski implementirati – međutim, radilo se o političkom zahtjevu HDZ-a, Hrvatske nacionalističke stranke, da se izvrši promjena u korist HDZ-a, tako da predstavnici etničkih grupa u Domu naroda budu više pod uticajem etnonacionalističkih partija, a manje pod uticajem drugih stranaka”, navodi ona.

Promjenjena proporcionalnost

Visoki predstavnik je povećao broj delegata iz klubova Srba, Bošnjaka i Hrvata u Domu naroda Federacije sa 17 na 23.

Wolfl podsjeća da je HDZ prvobitno tražio da pojedini kantoni više ne šalju predstavnike određene etničke grupe ako u tom kantonu ima vrlo malo ljudi koji se izjašnjavaju kao pripadnici iste. Time je, navodi ona, stranka indirektno željela povećati broj svojih predstavnika, a to se sada “dogodilo na drugačiji način” putem Schmidtove odluke.

Stručnjak za ustavno pravo Joseph Marko, koji je i sam radio u Ustavnom sudu BiH, smatra da Schmidtove izmjene zakona predstavljaju oblik “gerrymanderinga” – termin koji u Sjedinjenim Državama podrazumijeva manipuliranje izbornim jedinicama kako bi se povećale šanse za uspjeh određenog političkog faktora. U slučaju Federacije nisu promijenjene granice kantona, ali je broj zastupnika povećan tako da ide u prilog “većim etničkih nacionalističkim strankama”, SDA i HDZ.

“Možda je to razlog zašto je bilo tako malo kritika od strane SDA nakon izbora”, navodi Wolfl.

Odluka loša po manje stranke

Pogotovo onim kantonima u kojim HDZ i SDA obično dobivaju najviše glasova će se dodjeljivati ​​više mandata nego drugim kantonima, gdje se obično biraju kandidati jedne nacionalne grupe koji dolaze iz manjih stranaka”, objašnjava Marko, ističući da se povećanjem broja poslanika iz svakog od tri kluba proporcionalnost mijenja u korist glavnih stranaka.

Kao i do sada, najmanje po jedan poslanik u svakom od deset kantona mora biti iz jedne od tri etničke grupe (Srbi, Hrvati, Bošnjaci). Ali jedan od 23 znači proporcionalno manje od jednog od 17.

Schmidt je također povećao broj poslanika koji ne pripadaju nijednoj od tri glavne etničke grupe sa sedam na jedanaest. Osim toga, ovih jedanaest predstavnika sada mora biti izabrano iz svih deset kantona.

Ovo treba shvatiti kao ustupak zahtjevima Bosanaca koji se etnički ne definiraju i zahtjevima manjina. Međutim, ovi Bosanci još uvijek nemaju pravo veta”, navodi Wolfl.

Monopol HDZ-a

Wolfl piše da HDZ prije svega želi osigurati da se oni hrvatski predstavnici koji dolaze iz mjesta u kojima živi posebno veliki broj Hrvata i gdje je HDZ jak budu shvaćeni kao “legitimni Hrvati”, te da prije svega misli na svoja uporišta u Hercegovini.

“Hrvate koji žive u srednjoj Bosni ili Posavini, ili hrvatske povratnike u Republiku Srpsku, HDZ je od rata relativno zanemario”, navodi ona.

Objašnjava da Schmidtov amandman predviđa i da će ubuduće jedanaest članova kluba u Domu naroda biti u obavezi da predlože predsjednika Federacije, što je ključno za formiranje vlade. Do sada je za to bilo potrebno šest članova kluba etničkih grupa, pa je HDZ-u trebalo dvanaest zastupnika kako bi spriječio druge Hrvate da daju prijedlog za predsjednika. Sada HDZ-u treba 18 zastupnika da spriječi prijedlog drugih Hrvata iz kluba.

U svakom slučaju, ona zadržava monopol“, objašnjava Marko, navodeći da će HDZ zbog svoje političke moći uvijek prvi doći do potrebnih jedanaest zastupnika.

Prisiljeni na saradnju

No, u članku se navodi da je Schmidt također predvidio da se u budućnosti izbor predsjednika više ne može dugo bojkotirati “kako to HDZ godinama radi kako bi spriječio formiranje vlade”.

U drugom ili trećem krugu nominacija i drugi članovi nenacionalističkih stranaka u hrvatskom klubu koji imaju manje zastupnika od velikih etnonacionalnih stranaka također bi imali priliku nekoga nominirati, jer je u drugom ili trećem krugu potrebno daleko manje poslanika da bi se predložio predsjednik.

Ali po mišljenju Marka, vjerovatno neće biti drugog ili trećeg ovakvog kruga u budućnosti.

Zato što nova uredba stvara politički pritisak na HDZ da već na prvom glasanju postigne kompromis ako ne želi biti potpuno isključen“, tvrdi ovaj stručnjak.

Schmidt je također odredio da Centralna izborna komisija može intervenirati ako skupštine kantona blokiraju slanje delegata u Dom naroda, kao što je to činio HDZ u prošlosti.

Sadržajno on udovoljava željama HDZ-a, ali ih istovremeno tjera na rad u institucijama. Imenovanje sudaca Ustavnog suda u Federaciji, koje je također bojkotirao HDZ, sada će biti deblokirano uvođenjem rokova”, dodaje se.

Veto ostaje nejasan

Prema Schmidtovoj odluci, veto koji se odnosi na vitalni nacionalni interes neke etničke grupe ne smije se više koristiti beskonačno i neograničeno, obzirom da se sada ne može svaka tema proglasiti vitalnim nacionalnim interesom dvotrećinskom većinom u klubu. Schmidt je uveo i brojne rokove u slučaju da ponovo dođe do blokada zbog korištenja vitalnih nacionalnih interesa.

Međutim, pravni ekspert Marko ističe da na kraju Ustavni sud ponovo mora da odluči da li je takav veto dozvoljen ili ne, te da čak i u ovom slučaju postoje mogućnosti blokiranja koje Schmidt nije eliminirao.

Moć Doma naroda

Wolfl ističe u analizi da su moćne mogućnosti veta također pitanje demokratske politike.

Ističe da su posljednjih godina pravni stručnjaci u više navrata iznosili reformske ideje koje predviđaju da Dom naroda više ne bi trebao imati tako moćnu poziciju, također u odnosu na direktno izabrane predstavnike naroda u Predstavničkom domu Parlamenta, već bi trebao biti samo institucija koja ispituje da li postoji vitalni nacionalni interes.

Ali Schmidt nije devalvirao Dom naroda. Naprotiv: sada će tu sjediti još više delegata, a to će koštati još više novca, iako Bosna i Hercegovina već ima skupo napumpane strukture”, navodi ona.

Pitanje nadležnosti

Pravni stručnjak Marko je također postavio pitanje da li je Schmidt svojim odlukama na dan izbora prekoračio svoja ovlaštenja, argumentujući da Schmidtovu promjenu Ustava Federacije nije diktirao Dejtonski ustav. Njegovi amandmani se tiču samo ustava ovog entiteta, a koji ranije nije bio u suprotnosti sa Dejtonskim ustavom.

Prema Aneksu 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, Visoki predstavnik je ovlašten samo da kontroliše provođenje Dejtonskog sporazuma, ali nije ovlašten da se bavi autonomnim pravnim sistemima entiteta, odnosno njihovim ustavima, ukoliko to nije dio implementacije Dejtonskog sporazuma”, objašnjava Marko.

Prema Markovim riječima, izmjene koje je Schmidt napravio mogle bi biti pravno osporene ako je riječ o prekoračenju nadležnosti. On ističe da iako je i bivši Visoki predstavnik Wolfgang Petritsch nametnuo amandman na FBiH ustav, ovaj amandman je bio u kontekstu usklađivanja sa Dejtonskim ustavom.

U slučaju Ljubić, međutim, nije bilo neustavnosti po pitanju dejtonskog Ustava u odnosu na Ustav Federacije”, tvrdi Marko.

Međutim, priznao je da se radi o otvorenom sporu koji dopušta različita tumačenja.

Popis stanovništva i Aneks 7

Marko ističe da je suštinski upitna činjenica da se popis iz 2013. godine koristi za cijeli izborni proces.

Zato što je to u suprotnosti sa odredbom da se popis iz 2013. godine može primjenjivati ​​tek kada se u potpunosti ispoštuje Aneks 7 Dejtonskog sporazuma”, izjavio je Marko.

Prema Aneksu 7, izbjeglice i raseljena lica imaju pravo na povratak. Međutim, povratak izbjeglica nakon rata (1992-1995) nije bio u potpunosti moguć, a kako objašnjava Wolfl, mnogi ljudi koji su se željeli vratiti našli su se u neprijateljskim okruženju.

Ako se za formiranje Doma naroda koristi popis iz 2013. godine, to je nezakonito”, rekao je Marko.

On stoga smatra da bi, kada bi se popis stanovništva iz 2013. godine koristio kao osnova za dodjelu mandata kantonima, Schmidtove odluke mogle biti proslijeđene Ustavnom sudu zbog ove nezakonitosti.

Popularno

  • 7 dana

  • 30 dana

  • Sve