Colors: Purple Color

Poseban gost na ovom druženju bio je lider "Pokreta Oslobođenje" iz Srbije - Mlađan Đorđević. On je prije tri četiri mjeseca boravio u Rusiji gdje se susreo sa Aleksandrom Babkovom, biznismenom i političarem koji se, zbog djelovanja u Ukrajini, nalazi na crnoj listi SAD-a i EU.

“Oj, četnici Ravne gore, zbijajte se u redove. Zbijajte se, brat do brata, da skinemo jaram s vrata”.

Ovi su stihovi, u noći između 13. i 14. januara, odjekivali u brdima oko Srebrenice. U manastiru Karno proslavljala se pravoslavna Nova godina. Domaćin je bio iguman Luka Babić. A gosti su došli iz Srbije. Predvodio ih je Mlađan Đorđević, bivši savjetnik srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, danas “humanitarac” koji je osnovao organizaciju “Naša Srbija” i vođa “Pokreta Oslobođenje”. Ukratko – rusofil. Sa sjajnim vezama u Srpskoj pravoslavnoj crkvi i četničkim udruženjima, piše sarajevski portal "Istraga". 

“Stigoh u manastir Karno iznad Srebrenice, kod igumana, oca Luke, gde ću sa braćom iz Srbije i Srpske dočekati pravoslavnu Novu godinu”, napisao je 13. januara Mlađan Đorđević.

Iguman Luka je organizirao vatromet ispred manastira. Gosti su se, poslije toga, vratili četničkim pjesmama.

“Na sred gore Romanije, četnički se barjak vije. Pa, neka ga, nek se vije, donet nam je iz Srbije. Doneo ga Čiča Draža i njegova gorska straža”, glasili su stihovi jedne od pjesama koje su četnici te noći pjevali u manastiru Karno.

Kako se može vidjeti na fotografijama koje su objavljene na Facebook stranici manastira Karno, domaćini i njihovi gosti su razvili zastavu “Ujedinjenog ravnogorskog pokreta”, te zastave Ruske Federacije i “carske Rusije”.

alt                                            Zastave Ruske Federacije i “carske Rusije” (Foto: Facebook)

Te večeri je u manastiru boravio Mlađan Đorđević, lider “Pokreta Oslobođenje” koji posljednjih godina posebno ističe svoje veze sa Rusijom. Prema pisanju portala nova.rs, “predsjednik pokreta “Oslobođenje” Mlađan Đorđević” fotografisan je nedavno u društvu Aleksandra Babkova.

“Na fotografiji do koje je došao naš portal, a za koju se pretpostavlja da je nastala tokom Đorđevićeve posjete Moskvi, vide se on i Babkov u nekom od moskovskih restorana”, objavila je u septembru prošle godine nova.rs.

Đorđević je tada potvrdio da se sreo sa Babkovim i srbijanskim je medijima ustupio fotografiju.

altMlađan Đorđević i Aleksandar Babkov (foto: nova.rs)

Đorđevićev sagovornik iz Moskve, Aleksander Babkov je od 2014. godine pod sankcijama Evropske unije zbog “narušavanja teritorijalnog integriteta i suverenitata Ukrajine”. Tim su se sankcijama kasnije pridružile i Sjedinjene Američke Države koje su Babkova stavile na crnu listu.

“Aleksandar Babakov je posebni predsjednički izaslanik Ruske Federacije zadužen za saradnju s organizacijama koje predstavljaju Ruse koji žive u inostranstvu. Babakova je 2014. godine sankcionirala EU, koja je istaknula da je glasao za ruski zakon o aneksiji Krima. Aleksandar Babakov imenovan je za zvaničnika Vlade Ruske Federacije”, navedeno je u odluci vlasti SAD-a.

Na listi su tada završili i saradnici Aleksandra Babkova, Aleksandar Vorobjev koji je šef njegovog kabineta, te Mikhail Plisyuk.

“Tačno je da sam se vidio sa njim. U pitanju je veliki prijatelj Srbije i srpskog naroda, ali ne bih ništa više komentarisao”, rekao Mlađan Đorđević nakon povratka iz Moskve, u septembru prošle godine.

Prošle sedmice je, rekosmo, Đorđević boravio u Bosni i Hercegovini, odnosno u Srebrenici, gdje je sa pripadnicima četničkih udruženja, u manastiru Karno, dočekao pravoslavnu novu godinu.

Mjesec i po prije Đorđevća, manastir Karno je posjetio i Dušan Marković, kontroverzni vođa ultranacionalističke stranke Prava Srbija sa centralom u Jagodini.

Prema medijskim izvještajima iz decembra prošle godine, Marković je sa igumanom manastira Karno Lukom Babićem pjevao četničke pjesme.

“Šta se ono u Bosni pokraj Drine zbiva, to su srpski četnici sišli sa planina. Ne boje se Allaha, ne boje se mina, ne boje se ustaša, ni mudžahedina”, pjevao je Marković, dok ga je iguman Luka povremeno pratio.

 

Marković je poznat po ekstremnim izjavama prema migrantima, a u zvaničnoj biografiji stoji da je sa svega 19 godina postao potpredsjednik Ravnogorskog pokreta, gdje se na njegovim profilima po društvenim mrežama mogu vidjeti fotografije gdje pozira u uniformi i sa oružjem.

Od septembra prošle godine, Markovićeva “Prava Srbija” nalazi se u koaliciji sa neonacističkim Pokretom Levijatan.

alt

Članovi “Pokreta Levijatan” ne skrivaju svoje simpatije prema presuđenim ubicama i ratnim zločincima, poput Dragana Vasiljkovića, poznatog kao kapetan Dragan, piše portal "Istraga". 

SB/Istraga

Srebreničke priče o jednoj fotografiji, kamionu i malo pšenice: 

"Ne, ne. Ne mogu se prisjećati toga", kaže nam Hamdija B, Podrinjac koji od kraja rata živi u blizini Tuzle.

A zbog čega smo ga zvali? Zbog jedne fotografije nastale nekad tokom rata, negdje u okolini Srebrenice. Na njoj je Hamdija, na njoj je nekoliko desetina srebreničkih dječaka, poneka žena i jedan kamion. Bijeli kamion koji je živote činio crnjim. Ako je to uopće bilo moguće u opkoljenoj Srebrenici, piše Istraga.ba.

Za volanom kamiona bio je Fadil Đelić. Kada je počeo rat, Fadil je bio mehaničar u Vihoru. Tada je zadužio i jedan stari kamion iz komunalnog preduzeća u Srebrenici.

"Nije bio u voznom stanju, pa sam ga noću uspio odvesti do Potočara, u jednu radionicu i popraviti ga", prisjeća se Fadil.

U tom je bijelom kamionu počeo prevoziti drva za najugroženije. Onda ga je angažovao UNPROFOR. Boja kamiona uklapala se u njihove standarde.

"Počeo sam voziti smeće za njih", govori nam Fadil.

Uglavnom ga je vozio iznad Vidikovca, u šumu. Onda su mu rekli da ide dalje, prema Zalazju. Svaki put kada bi iz baze UNPROFOR-a povezao smeće, ispred bi išlo jedno vozilo holandskog bataljona.

„Kada bismo stigli na odredište, oni bi izašli iz svog vozila, spremili kamere i fotoaparate i počeli da snimaju ono što slijedi“, nastavlja svoju priču ovaj Srebreničanin koji danas živi u Ilijašu kod Sarajeva.

A slijedile su scene iz pakla. I prije nego što bi Hamdija podigao kipu, oko kamiona bi se okupilo desetine dječaka i žena, čekajući da se i fizički bore za komadiće hrane koji su se nalazi u otpadu.

„Kada su vidjeli da se narod otima za komadiće hrane u smeću, UNPROFOR-ci su namjerno u kontejnere počeli u ubacivati komade hrane. Recimo, od jednog ćurana uzmu samo filete, a ostatke bi bacali u smeće. Onda bi snimali dok se naš narod bori za te komade“, govori vozač kamiona sa naslovne fotografije.

Srebreničani su se, kaže Fadil, borili za svaki otpadak koji je bio jestiv.

"Bilo je onih paklića šećera, sokova nekih u prahu. Sve što holandski vojnici nisu mogli pojesti bacali su u smeće. Ja sam to onda odvozio na divlja smetljišta, narod je kupio, a Holanđani su snimali. To je bila takva katastrofa. Tako žalosno", ispričao nam je Fadil.

Srebrenički efendija Ahmed Hrustanović je 1993. godine izašao iz tog grada i otišao prema Tuzli. Bio je suviše mali da bi se sjećao nekih detalja do tada. No on danas prikuplja tuđa sjećanja. Ustupa nam priču Besima Pitarevića, čiji je otac poginuo u potrazi za hranom.

“Selam, moj efendija”, prosljeđuje nam Ahmed Besimove riječi, “da ti napišem vezano za mog babu ono što ja znam”.

Besimov otac zvao se Džemal. Prenosimo njegovu priču bez većih intervencija.

“Mi smo živjeli u kući babinog daidže Mehmeda. Kad‘ je bila akcija na Fakoviće, i on je bio u akciji. Padom Fakovića našao je nešto pšenice, ali tad nije mogao donijeti jer se vratio sa vojskom. Oružja u to vrijeme nije bilo pa su puške ostavljali u štabu, nakon akcija koje su obavljali. Pošto je babo ostavio pšenicu u nekom hambaru pitao je daidžu da mu da kobilu da ode po nju i da to donese. Naša vojska nije imala dovoljno ljudi da drži položaj. Nakon što su oduzeli Fakoviće, morali su se ponovo povući na Biljeg. Četnici su se vratili i vjerovatno shvatili da je to premješteno i postavili minu. Moj babo je sa Kiramom, sinom Ibrahimovim, inače svojim daidžićem, otišao po tu pšenicu. Nekad u noći babo je nagazio na minu, a Kiram je vjerovatno uplašen pobjegao. On nikad neće da priča o tome. Ujutro kad je Kiram došao moja mama ga pitala gdje je Džemal, a on je onako zbunjeno rekao : “Pa je l’ se nije vratio. Išli smo i nešto je sjevnulo i puklo i od tada ne znam gdje je”. Kad je Mehmedova kobila došla nakon dva dana na samaru je bilo krvi, tragovi ruku, jer se vabo vjerovatno pokušao popeti da bi ga donijela. Tada smo shvatili da je poginuo, a Kiram je to možda i znao. Otišao je sa mojim amidžom Suljom po babu. S njima su još otišli Ahmo i Halil iz Miholjevina, jer niko više nije smio. Kiram je znao tačno mjesto gdje se to desilo pa su ga brzo i našli, ali bez glave, samo tijelo koje su čuvali četnici, vjerovatno u nadi da će neko doći da ga izbavi pa da ubiju još nekoga. Kad su se odmakli da jedu, neko od njih četvorice je prišao i vezao konopac babi ispod pazuha, jer su mislili da su minirali tjelo, pa ako ga podignu da će poginuti još neko. Kad su povukli tjelo, vidjeli su da nije minirano pa su ga brzo odnijeli. Izvukli su babu i kad su ga donijeli u Mehmedovu kuću, bilo je više vojnika, a moja mama je plakala i pitala šta je ono onako malo. Ja sam bio mali i nisam se mogao suzdržati iako mi je dedo rekao da ne govorim. Dok sam čuvao kravu prije nego što su izbavili babu došao mi je plačući i rekao: "Sine, kažu da su Džemalu četnici odsjekli glavu, ali nemoj snahi govoriti”: Kako ja nisam mogao izdržati, plakao sam i govorio da hoću da vidim babu i da su mu odsjekli glavu. Sreća, mama je tad bila u nesvijesti i nije to čula. Umrla je 2008. godine, ne znajući da smo babu ukopali bez glave. Govorili su mi da ne gledam i da je bolje da ga pamtim kakav je bio ali kako sam ja bio uporan, Šemsudin, sin Mehmedov, uveo me u kuću da mi pokaže babu. Danas ne znam kako su me zbunili da mi ne pokažu sve. Samo su ga otkrili od nogu pa malo više iznad pojasa. Vidio sam da je noga šira, vjerovatno je mina rasturila ali nije bila otkinuta.

Jedan dio stopala je bio probijen i na lijevoj šaci je falio dio. Nogu je vezao nekakvim djelom odjeće, vjerovatno pokušavajući da zaustavi krvarenje. Bilo je krvi i na vojnim gaćama koje su virile ispod pantalona. Dobro se sjećam. Lijeva noga je bila savijena u koljenu, a desna šaka stisnuta u pesnicu. Možda se branio jer nije imao oružje. Samo je nož odnio sa sobom. Ostali su noga i ruka tako ukočeni dok hodža nije valjda proučio nešto. nemam pojma. Ukopali smo ga bez glave u Miholjevinama. Brzo iza toga smo odselili u Ljeskovik odakle je moja mama i bili do pada Kragljivode. Glavu su našli 2018. u Žanjevu.”

SB/Istraga.ba

Ramiz Salkić, potpredsjednik bh. entiteta RS, posjetio je danas, 18. januara 2022. godine, Bošnjake Modriče i Vukosavlja, gdje je razgovarao sa predstavnicima Bošnjaka iz ovih općina o aktuelnim dešavanjima u bh. entitetu RS.

Potpredsjednik Salkić je pozvao Bošnjake iz ovog dijela Bosne i Hercegovine da vjeruju institucijama države, ali i da budu oprezni.

- Pozivamo, očekujemo i tražimo od institucija države Bosne i Hercegovine da rade svoj posao, da sankcionišu one koji šire međunacionalnu mržnju, siju strah i pozivaju na nasilje u ovom entitetu, rušeći ustavni poredak Bosne i Hercegovine.

Pozivam Bošnjake u ovom dijelu Bosne i Hercegovine da vjeruju državnim institucijama, ali i da budu oprezni. Evidentno je da su separatistički orijentisane vlasti ovog entiteta usmjerene na uznemiravanje i provociranje Bošnjaka sa ciljem izazivanja reakcije.

Mi smo svoji na svome u našoj domovini Bosni i Hercegovini, ovdje namjeravamo ostati da živimo u miru na našim vijekovnim ognjištima.

Primjetna je zabrinutost zbog retorike i postupaka entitetskih vlasti, ali i pojedinih dešavanja u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.

Okruženje u kojem se nalazimo, političke poruke koje čujemo i pjesme postrojenih pripadnika MUP-a RS jasno je da nisu dobronamjerne i da ne ulijevaju povjerenje u sigurno okruženje.

Zbog toga je neophodan oprez i traženje od institucija Bosne i Hercegovine da garantuju svim svojim građanima sigurnost i sigurno okruženje..

Pozivam separatistički orijentisane vlasti u ovom entitetu da odustanu od rušenja ustavnog poretka zajedničke nam domovine Bosne i Hercegovine, te da svi zajedno radimo na izgradnji povjerenja i boljih uslova i ambijenta za život svih naših građana.

Entitetske vlasti RS-a se ponašaju kao da mi Bošnjaci uopšte i ne postojimo u ovom entitetu. Kako izabrani predstavnici Bošnjaka tako i svi građani Bošnjaci”, kazao je u razgovoru za Patriju Ramiz Salkić, potpredsjednik entiteta RS-a.

“Ukoliko uz to imate jasan stav spram prošlosti i spram trenutnog položaja Bošnjaka u ovom entitetu time dolazite u još težu situaciju. Ja stvari iz prošlosti i ono što se danas dešava nazivam pravim imenom bez zamjenskih uvijajućih termina i samim time dolazim u veće probleme.

Takav odnos entitetskih vlasti preslikava se i na lokalne zajednice i gdje god je moguće Bošnjaci se potiskuju iz lokalne, izvršne i zakonodavne vlasti. Takav su primjer mnoge opštine u ovom entitetu kao što su Bratunac, Foča, Vlasenica i mnoge druge. Mi se nalazimo trenutno u veoma teškom i delikatnom trenutku kada se od strane srpskih ekstremista, sljedbenika separatističke politike dijela bosanskih Srba, žele zastrašiti I isprovocirati Bošnjac”, navodi Salkić.

On potcrtava da su Bošnjaci izloženi sistemskoj diskriminaciji bez mogućnosti da se zaposle u javnom sektoru, bez mogućnosti da utiču na kreiranje i donošenje odluka u ovom entitetu.
“Obespravljenost predugo traje i ona ostavlja ozbiljne posljedice po broj Bošnjaka u ovo entitetu. Sistemska diskriminacija ima za cilj da u mirnodopskim uslovima obezbijedi realizaciju jednog od strateških ciljeva pobunjenih bosanskih Srba iz 1992. godine o etnički čistom srpskom pravoslavnom prostoru”, dodaje Salkić.

Prema popisu stanovništva 1991. godine u ovoj administrativnoj jedinici živjelo je oko 440.000 muslimana – Bošnjaka. Po popisu iz 2013. godine živi oko 170.000 Bošnjaka. Danas realno živi od 80.000 do 100.000. 

“Dakle oko 350.000 Bošnjaka je protjerano, ubijeno ili je raseljeno kao posljedica sistemske diskriminacije, nemogućih uslova za život i ekonomski opstanak nakon povratka.
Nažalost, mi nemamo kapacitete da to spriječimo, a oni koji bi to mogli nisu zainteresovani da nam na tom polju pomognu. Ustavna pozicija je takva da predstavnici srpskog naroda mogu sami donositi odluke bez da uvažavaju naše mišljenje i zadovoljavaju naše interese. Izostala je, prije svega, pomoć OHR-a, OSCE-a, Vijeća za implementaciju mira i drugih važnih ambasada u našoj zemlji”, ističe Salkić.

Bošnjaci su, nažalost, u ovom dijelu Bosne i Hercegovine ostavljeni na milost i nemilost onima koji bi najviše voljeli da se oni nisu ni vratili.Salkić dijeli mišljenje da se metaforički može reći da odnos spram njega I njegove funkcije zapravo oslikava odnos i prema Bošnjacima i povratnicima.

“To je tako, bez dileme. Kada se Milorad Dodik odlučio da iz zgrade gdje se nalaze službe koje opslužuju predsjednika i potpredsjednike entiteta iseli kancelarije potpredsjednika entiteta jasno je poslao poruku šta on misli o Bošnjacima i Hrvatima i gdje im je mjesto u društvu u ovom entitetu. Ja sam odmah razumio poruku i u kom pravcu će se razvijati politika Milorada Dodika I o tome izvjestio domaće i međunarodne relevantne faktore. Nažalost nisam naišao na razumijevanje”, pojašnjava Salkić.

Nespremnost međunarodne zajednice da se suprotstavi sistemskoj diskriminaciji i aparthejdu u obrazovnom procesu koji se počeo razvijati početkom 2011. Godine, ističe Salkić, ohrabrila je Dodika. 

“Da se reagovalo blagovremeno mi danas ne bismo bili u ovakvom stanju. Nažalost, vidimo da je i tada, a i danas, Dodik imao i ima određenu podršku u međunarodnim krugovima i za separatističku politiku, ali i za provođenje sistemske diskriminacije Bošnjaka. Njegova je politika jednostavno da mi ne trebamo biti tu, da ovaj entitet ne treba biti dio Bosne i Hercegovine i da treba stvarati ambijent u kojem mi ne možemo ostati i opstati ovdje, a i ambijent da Bosna i Hercegovina ne može funkcionirati”, kaže potpredsjednik RS-a.

To je cilj, dodaje, i susjedne nam države Srbije bez obzira na sporadične izjave iz Srbije da oni poštuju suverenitet Bosne i Hercegovine.

“Praktične aktivnosti i saradnja sa entitetom, bez saradnje sa državom Bosnom i Hercegovinom, to i potvrđuje. Sve što izgrade u ovom entitetu oni nazivaju po Srbiji ili nekim toponimima koji su direktno vezani za Srbiju. U svakom pogledu želi se ovaj dio Bosne i Hercegovine pretvoriti da što je moguće više liči na Srbiju. Ovakav utisak trebaju da steknu stanovnici ovog entiteta, ali i prolaznici kroz ovaj dio Bosne i Hercegovine”, napominje Ramiz Salkić.

Govoreći o sigurnosnoj situaciji povratnika kao i o pozivu predsjedavajućeg Predsjedništva Željko Komšić da bi NATO trebao štititi povratnička mjesta Salkić kaže:

“Mi smo danas fizički najbliže ugrožavanju mira od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Bošnjaci su uznemireni svakodnevnim organiziranim i osmišljenim provokacijama podržanim od sistema. Mnogi se pitaju da li je ponovo trenutak da napuste svoja netom obnovljena ognjišta.

Postrojavanje u Banjoj Luci i pjevanje profašističkih pjesama od strane pripadnika MUP-a entiteta, koji bi trebali da garantuju sigurnost i nama Bošnjacima, šalje sasvim jasnu poruku. Oni su tu samo da zaštite građane srpske nacionalnosti. Bošnjaci su godinama izloženi različitim oblicima šikaniranja i ponižavanja, a sada se i nasrće na našu sigurnost i bezbjednost. Entitetska policija trebala bi da svim građanima garantuje bezbjednost, a oni se ponose da su sljedbenici policije koja je presuđena da su njeni dijelovi počinili genocid nad Bošnjacima I druge teške zločine u Prijedoru, Bijeljini, Vlasenici i mnogim drugim mjestima”, govori Salkić.

Precizira da takva policija ne može biti od koristi svim građanima u objektivnom i netendecioznom uspostavljanju i održavanju javnog reda i mira. 

“Bošnjaci u takvu policiju nemaju povjerenja. Objektivno sumnjam u njenu pristrasnost i naklonjenost ostvarenju separatističkih ciljeva dijela bosanskih Srba, predvođenih Miloradom Dodikom.
Vrlo česte su pritužbe građana na, po njima, tendenciozno postupanje policajaca u svakodnevnom životu. Tome u prilog ide i nacionalna struktura zaposlenih u MUP-u entiteta gdje su oko 95% pripadnici Srbi, dok su oko 5% svi ostali. Ovako etnički očišćena, pri tome militarizirana policija, predstavlja objektivnu prijetnju Bošnjacima u ovom entitetu.

Zbog ovih činjenica i nesumnjivog postojanja aktivnosti i planova o podjeli Bosne i Hercegovine logično se nameće potreba da se međunarodne snage stacioniraju na ključnim tačkama na granici sa Srbijom.

Bošnjaci su zabrinuti trenutnom situacijom i nemaju povjerenje u okruženje u koje su se vratili zbog činjenice da to okruženje veliča ratne zločince, negira genocid, a i mnogi počinioci teških ratnih zločina i genocida nalaze se na slobodi. Sve ovo čini potencijalnu i realnu prijetnju po mir i živote Bošnjaka u ovom dijelu naše domovine. Nikada ne bi trebalo zaboraviti da je Srbija pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu osuđena da nije spriječila genocid i nije kaznila počinioce genocida. Srbija je i danas sigurna luka za mnogobrojne osumnjičene i osuđene ratne zločince.

To je logičan i racionalan razlog da se snage NATO-a rasporede na granici sa Srbijom. To bi donekle relaksiralo odnose, smanjilo bi tenzije i omogućilo povratak normalnim životnim temama”, dodaje Salkić.

NAP

Potpredsjedniku bh. entiteta Republika Srpska Ramizu Salkiću upućene su 7. januara prijetnje smrću putem društvenih mreža, koje je prijavio MUP-u Republike Srpske.

Od istrage ne očekujem ništa posebno jer i u ranijim slučajevima sam dobijao informacije da nisu uspjeli pronaći pošiljaoca takvih poruka. Zbog toga mnoge nisam ni prijavljivao, ali ovu sada jesam.

U povodu prijetnji, ali i u povodu održanog naučnog skupa u Sarajevu na temu “Genocid nad Bošnjacima i demografske promjene u bosanskohercegovačkom entitetu RS od 1992. do 2022. godine”, kao i održanoj promociji njegove knjige “Genocidne namjere – Bratunac 1992.” potpredsjednik Salkić za TV Podrinju je izjavio: 

Bratunac.ba/Podrinjemedia

Srpski nacionalisti izazivaju sukobe u BiH - multietničkoj državi zapadnog Balkana. Podržavaju ih krajnja desnica i islamomrzci iz EU. Sve su veće kritike na račun pasivnosti Bruxellesa

U nedjelju, 9. januara 2022., na glavnoj tribini u bosanskohercegovačkoj Banjoj Luci u prvom redu stajali su rame uz rame: Milorad Dodik, desetljećima  na čelu bosanskohercegovačkog “entiteta” Republike Srpske (RS) kojim dominiraju Srbi, a trenutno srpski član Predsjedništva zajedničke bosanskohercegovačke države, njegova dugogodišnja suputnica i predsjednica RS Željka Cvijanović, ministar unutrašnjih poslova susjedne Srbije Aleksandar Vulin, ruski veleposlanik i članovi francuske ultra-desničarske stranke Rassemblement National.


Ispred desničarskih ekstremista iz EU i Zapadnog Balkana u korak su marširali uniformirani: policajci RS, uključujući specijalne jedinice u maskirnim odijelima s crvenim beretkama. Sličnosti s ozloglašenim srpskim paravojnim formacijama, koje su počinile brojne zločine u ratu u Bosni 1992.-95., nisu slučajne. Uz to odgovara slogan koji su demonstranti u Banja Luci u nedjelju skandirali rafalno: "Za križ, za križ!"


Vojna parada bila je više od obične parade – bila je to objava rata bosanskoj državi i mirovnom poretku na zapadnom Balkanu. Dodik mjesecima prijeti da će otcijepiti dio zemlje koji kontrolira. Godinama 9. januar dozvoljava proslavu "Dana Republike Srpske" - iako je to zabranio Ustavni sud BiH. Datum obilježava uspostavu RS-a u prvoj godini rata, 1992.; odmah potom počeli su zločini nad nesrbima, protjerivanja, masovna ubojstva, masovna silovanja. Nasilje je kulminiralo genocidom u Srebrenici u julu 1995. godine.


Unatoč ponovnom napadu na bosanski državni integritet, reakcija Europske unije bila je prilično suzdržana: ova dešavanja se osuđuju, poručuju iz Bruxellesa, ona ugrožavaju prosperitet i stabilnost zemlje. Neovisno od ovih standardnih formulacija, čini se da su čelnici EU izašli Dodiku u susret. Pri tome je, shodno jednom EU-dokumentu koji je izašao u javnost, povjerenik EU za proširenje Oliver Varhelyi osobno s Dodikom usaglasio njegove secesionističke planove.

Konkretno je on dogovorio s Dodikom da ovaj sačeka šest mjeseci sa provedbom otcjepljenja, najavljenog u decembru. Zauzvrat je Varhelyi obećao finansijsku podršku Evropske unije Dodiku. Kako javlja bosanski portal klix.ba, 30 zastupnika u Europskom parlamentu protestiralo je protiv toga i  zatražilo istragu u pismu upućenom predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen 12. januara 2022. godine.


Varhelyijev sunarodnjak, mađarski premijer Viktor Orban, nedavno je posjetio secesionistu u glavnom gradu RS-a Banja Luci i time pokazao svoju potporu RS-u. Orban i slovenski premijer Janez Janša slove za idejne tvorce brizantnog "non-papera" koji poziva na podjelu država nasljednica Jugoslavije prema etničkim kriterijima. Osim toga, obojica podržavaju islamofobičnu politiku srpskih nacionalista.

 

dan-rs-2022


Dodikov govor mržnje ubire plodove
Dodik mjesecima sve glasnije propagira ujedinjenje "srpskog svijeta". Pojam označava novu verziju velikosrpske politike koja je dovela do ratova 1990-ih i koštala života oko 120.000 ljudi. Dodikova Republika Srpska je rezultat ove politike protjerivanja i istrebljenja. Dodik sada testira koliko daleko može ići tako što huška protiv "mirisa Sarajeva" – u glavnom gradu BiH žive većinom muslimanski Bošnjaci.
Dodikovi govori mržnje nisu bez posljedica: za pravoslavni Božić 7. januara 2022. nacionalisti su u nekoliko gradova u BiH i Srbiji skandirali pjesme mržnje, riječima: "Božić je, pucajte po džamijama!" Pripadnici etničkih manjina koji su tokom rata pobjegli iz dijela Bosne koji su okupirali Srbi i vratili se nakon Daytonskog mirovnog sporazuma i obnovili svoje kuće, ponovo se moraju boriti za svoju sigurnost.


Kriza u Ukrajini i Bosni


"Fašistička retorika Milorada Dodika daje plodove", konstatira redatelj i dugogodišnji politički aktivist Dino Mustafić na web portalu tacno.net. U RS-u, kaže Mustafić, postoji kritična masa koja zagovara novi rat. Dodik and Co. značajnu podršku dobijaju od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji također izaziva nemire u susjednim državama Kosovu i Crnoj Gori - u duhu bivšeg srpskog vladara Slobodana Miloševića.


Rusija također podržava Dodikovu želju za secesijom. Snažni čovjek RS-a je u decembru bio gost ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji, osim prijetećih gesta na granici s Ukrajinom, sada otvara drugi front na Balkanu kako bi destabilizirao EU. „Nije slučajno da u isto vrijeme eskalira situacija u Bosni i Ukrajini", naglašava poznata srpska aktivistica za ljudska prava Sonja Biserko.


Gledati ili reagirati?


U međuvremenu, među bosanskohercegovačkim stanovništvom raste strah od daljnjih provokacija. 10. januara 2022., dan nakon parade u Banjoj Luci, zabrinuti građani okupili su se ispred sjedišta Visokog predstavnika u Sarajevu, koji je odgovoran za provedbu Daytonskog mirovnog sporazuma, i uzvikivali: "Sankcije, sankcije!" I u nekoliko europskih gradova stotine ljudi demonstrirale su za oštru reakciju protiv palikuća u Bosni.


Redatelj Dino Mustafić dosadašnje držanje EU-a naziva "naivnim i nezainteresiranim". Reuf Bajrović, bivši ministar energetike BiH i zamjenik predsjednika nevladine organizacije US-Europe Alliance, kaže da Dodik uvijek ide onoliko daleko koliko mu međunarodna zajednica dozvolili. Od 2006. godine, prema Bajrovićevim kritikama, međunarodna zajednica nije pokazala spremnost da brani Daytonski mirovni sporazum. Parada u Banjoj Luci, kaže Bajrović, je samo posljedica ovakve politike.


SAD su uvele sankcije Dodiku početkom januara 2022. godine. Kurt Bassuener iz organizacije Democratizacion Policy Council to ne smatra dovoljnim. U intervjuu za DW, ovaj stručnjak za Balkan poziva na "brz, snažan sigurnosni odgovor" u obliku pojačanja zaštitnih snaga EUFOR-a i stalne misije NATO-a u Bosni. 120 NATO vojnika trebalo bi, kako kaže, tamo odmah biti prebačeno kako bi se zaustavili secesionistički pokreti i potencijalni oružani sukob.

(DW/DEPO PORTAL/ad)

Popularno