Colors: Purple Color

Potpredsjednik RS-a Ramiz Salkić u opširnom intervjuu za Vijesti.ba govori o životu Bošnjaka i negiranju bosanskog jezika u manjem bh. entitetu, kandidaturi za novi četverogodišnji mandat, tužbi protiv kabineta Milorada Dodika zbog pritisaka i opstrukcija u svom radu, obilježavanju 23. godišnjice genocida u Srebrenici...

Razgovarao: Delvin Kovač

Vaša politička borba protiv diskriminacije Bošnjaka u manjem bh. entitetu traje godinama. Kakva su njihova prava danas - 22,5 godine od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma?

SALKIĆ: Borba Bošnjaka na područjima Bosne i Hercegovine koja su danas uokvirena u administrativnu jednicu, bh. entitet RS, jedna je od najčasnijih bitaka jednoga naroda u povijesti civilizacije. Bošnjaci su narod nad kojim je počinjen krvavi genocid. Bošnjaci su narod koji je protjeran, kome su spaljene i srušene sve bogomolje na područjima koja su okupirale tzv. Vojska RS i JNA. Bošnjaci su narod kojem su sistematski ubijane majke, silovane sestre i ubijana nerođena djeca... Bošnjaci su narod koji nije posegnuo za osvetom.

Današnje stanje Bošnjaka u ovom dijelu Bosne i Hercegovine mora se posmatrati iz najmanje dva ugla. Prvo, mi smo svoji na svome, potpuno uvjereni da činimo pravu stvar za sebe, svoje porodice, naš narod i našu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Odluka o povratku i ostanku Bošnjaka na ovom prostoru je konačna i trajna i to niko i ništa neće moći promijeniti.

S druge strane, vlast u ovom entitetu čini sve kako bi otežala život Bošnjacima, s ciljem našeg ponovnog progona. Provodi sistemsku diskriminaciju u institucijama sistema od entitetskih do lokalnih organa. Negira naš identitet, bosanski jezik i sve ono što bi jačalo državnost Bosne i Hercegovine na ovom prostoru.

Negira i sudski dokazani i presuđeni genocid nad Bošnjacima, čime vrijeđa i ponižava žrtve, veliča i odlikuje presuđene ratne zločince, što se u nauci definiše kao završna faza genocida. Između ova dva ugla, mi se borimo da uradimo što više možemo za bolje stanje našeg naroda. Moram reći da je, boraveći na terenu svakog dana, stanje sve bolje, i da je odlučnost našeg naroda zadivljujuća i meni lično daje snagu za daljnju borbu.

Paradoksalna je činjenica da vladajuće strukture u Republici Srpskoj i dalje ne žele prepoznati bosanski kao jedan od tri službena jezika. Nazire li se kraj toj vrsti diskriminacije?

SALKIĆ: Negiranjem bosanskog jezika ova vlast provodi instrukcije, preporuke i zaključke Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) iz 1998. godine o potrebi osporavanja bosanskog jezika. Na ovaj način se osporava i jačanje i opstojnost države Bosne i Hercegovine.

U ovom trenutku se ne nazire rješenje ovog problema koji je čisto politički, a ne lingvistički. Mi smo i na drugoj konferenciji o bosanskom jeziku održanoj ovih dana u Banjoj Luci upravo to i potvrdili. Niko nema pravo razgovarati i pregovarati o bosanskom jeziku, jer je on tu kao višestoljetna historijska činjenica, koja je potvrđena u narodu na popisu 2013. godine. Vlast u RS-u će to morati prije ili kasnije da prihvati i izađe iz sfere diskriminacije i apartheida u ovom entitetu.

Nama je ovdje posebno zabrinjavajuća činjenica da mnoge međunarodne institucije i organizacije, koje smatraju da je zabrana bosanskog jezika kršenje međunarodnog prava, i dalje sarađuju sa vlastima u ovom entitetu. Mi smatramo da oni trebaju prekinuti saradnju s njima, potpuno ih izolovati, sve dok se ne počnu ponašati u skladu sa civilizacijskim i evropskim normama.

Je li bošnjačka politika od rata do danas propustila priliku da vrati mnogo više Bošnjaka na njihova prijeratna ognjišta ili se sav koncept povratka sveo na podjelu freza, plastenika...?

SALKIĆ: Najveći problem za proces povratka bio je i ostao vlast u bh. entitetu RS, koja od samog početka opstruira ovaj proces. U samom početku su to bili veliki sigurnosni i administrativni problemi. Sjetimo se napada na povratnike i mnogobrojnih ubistava u Mahali, Doboju, Vlasenici, Bratuncu, Koraju i drugim mjestima, od kojih većina nije rasvijetljena.

Naravno da su i neki zakoni u Federaciji BiH bili demotivirajući za povratnike u to vrijeme.

Uprkos svemu, a najviše zahvaljujući entuzijazmu, želji povratnika i podršci Federacije, kantona i međunarodnih organizacija, obnovljeno je desetine hiljada kuća, urađeno je stotine kilometara modernih asfaltnih puteva, obnovljena je vodovodna i elektromreža u velikom broju naselja, stotine novih mostova je urađeno, izgrađeno je preko 500 porušenih džamija i drugih vjerskih objekata. Također, otvoreno je više hiljada radnih mjesta u povratničkim zajednicama, izgrađeno je desetine društvenih domova i sportskih poligona.

Zato, ne bih se složio da se koncept povratka sveo na podjelu freza i plastenika. Mislim da je to loša percepcija. Ako dajemo podršku povratnicima da pokreću svoja preduzeća, da pokreću farme, ako se finansiraju kulturne manifestacije i izvođenje pozorišnih predstava, ako pomažemo sportske klubove i kulturno-umjetnička društva, ako se stipendiraju učenici i studenti, onda nikako ne možemo govoriti o konceptu zasnovanom na frezama i plastenicima. To govore oni koji su zlonamjerni ili ne poznaju dovoljno situaciju na terenu.

Na popisu iz 2013. godine popisano je oko 200.000 Bošnjaka, što je oko 14 posto od ukupnog stanovništva u ovom entitetu. Ako imamo u vidu strateške ciljeve od 9. januara 1992. godine, koji govore da Bošnjake treba protjerati, onda moramo konstatovati da smo mi ipak uspjeli. Možda ne kako smo očekivali, ali vrijeme je pred nama da naporno radimo i ispravljamo eventualne propuste. Uvijek se može uraditi više i bolje, i u to nema nikakve sumnje. Istovremeno, treba znati da uvijek može biti i gore.

Kako ocjenjujete svoj četverogodišnji mandat kao potpredsjednika RS-a? Šta biste izdvojili kao vlastiti uspjeh, odnosno neuspjeh?

SALKIĆ: Okolnosti u kojima je trajao ovaj mandat obilježio je politički radikalizam koji su generisali Milorad Dodik i drugi politički predstavnici Srba u bh. entitetu RS. U takvom nacionalističkom i šovinističkom pristupu vođenja politike Bošnjaci su iz dana u dan sve više sistemski bivali izolovani.

Nažalost, Ustav entiteta RS je potpuno oslabio nadležnosti potpredsjednika, što je veliki propust prilikom usvajanja amandmana od strane Alijanse za promjene 2002. godine, protiv kojih smo mi bili. U takvom ambijentu i takvim okolnostima, ja sam pokušao učiniti koliko sam mogao imajući u vidu pokušaj potpune izolacije legitimno izabranih predstavnika Bošnjaka od strane vlasti u ovom entitetu. Boravio sam svakodnevno na terenu sa našim narodom, objašnjavajući im trenutno stanje.

Informirao sam javnost, ali i predstavnike međunarodne zajednice i domaće institucije o stanju i položaju Bošnjaka u ovom dijelu naše domovine. Blagovremeno sam upozoravao na seperatističke i militarističke aktivnosti koje provode zvaničnici ovog entiteta. Nikada prije sa pozicije potpredsjednika ovog entiteta nije na ovakav jasan i transparentan način prikazivano stanje Bošnjaka i procesi koje vodi vlast u ovom entitetu. Zbog toga, cijeli mandat sam proveo pod snažnim pritiskom, ucjenama, pa i prijetnjama.

Uprkos svemu, nisam podlegao pritiscima i danas uspravne glave, čistog obraza i s ponosom dolazim među svoj narod. Srdačan doček mog naroda u Modriči, Bijeljini, Janji, Gackom, Foči, Višegradu, Prnjavoru, Banjoj Luci, Kozarcu, Prijedoru, Bosanskoj Gradišci, mom Podrinju, Doboju, Kalinoviku, Bosanskom Šamcu, Kotor Varošu, Mrkonjić Gradu...najbolje govori kako sam radio.

U ovom mandatu sam inicirao kreiranje aktivne mreže naših ljudi širom svijeta. Imao sam priliku razgovarati sa Bošnjacima u Finskoj, Švedskoj, Danskoj, Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Holandiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Norveškoj, Engleskoj, Sjedinjenim Američkim Državama... Uključivanje naše dijaspore u procese jačanja i opstanka zemlje je posebno važno.

Svojim autoritetom, saradnjom sa privrednicima, raznim organizacijama, općinskim, kantonalnim, federalnim i državnim institucijama, direktno i indirektno sam pomagao ljudima na terenu.

Da sam imao snažniju podršku u Narodnoj skupštini RS, u smislu većeg broja narodnih poslanika, sigurno da bismo svi zajedno mogli uraditi puno više. Zbog toga je od neprocjenjive važnosti povećanje broja predstavnika Bošnjaka u NSRS. Izbori koji su pred nama imaju ogromnu važnost i zbog toga i ovim putem pozivam naše građane da se registriraju i glasaju.

Ponovo ćete biti kandidat SDA za istu poziciju. Ukoliko budete reizabrani, na čemu će biti akcenat Vašeg novog četverogodišnjeg djelovanja?

SALKIĆ: Zahvalan sam građanima na podršci da budem ponovo kandidat za ovu poziciju. Naravno, zahvalan sam infrastrukturi SDA na kandidaturama i Predsjedništvu SDA na podršci da budem kandidat. Zahvalan sam i članicama Koalicije Zajedno za Bosnu i Hercegovinu na prihvatanju da budem kandidat Koalicije.

Mogu obećati da ću sa istom energijom, predano i vrijedno, nastaviti borbu za prava mog naroda i jačanje države Bosne i Hercegovine na ovim prostorima. Borba za uklanjanje sistemske diskriminacije, uklanjanje separatističkih prijetnji, te bolje pozicioniranje Bošnjaka u Ustavu entiteta, i u zakonima koji se donose, bit će temelj moje daljnje borbe.

Kada uklonimo sistemsku diskriminaciju, neće se osporavati bosanski jezik, neće se negirati počinjeni genocid nad Bošnjacima, neće se veličati ratni zločinci, a bit će više radnih mjesta za Bošnjake u entitetskim i lokalnim organima. Kada se otklone separatističke prijetnje, imat ćemo veću sigurnost i stabilnost. Kroz promjenu Ustava i bolje pozicioniranje, imat ćemo garancije da se trenutno stanje neće moći ponoviti u budućnosti, što bi trebao svima biti cilj.

Nastavit ću svoje aktivnosti svakodnevnog boravka sa našim građanima širom ovog entiteta. Ostat ću uz obične ljude i u dobru i u zlu, kako je to bilo i protekle četiri godine. Ljudi žele da se dođe među njih, da vam kažu svoje probleme i ono što im je na srcu. Nažalost, danas nema puno političara koji su spremni i poslije izborne kampanje biti sa svojim narodom, a ja sam pokazao da sam na to spreman.

Nedavno ste zbog pritisaka i opstrukcija podnijeli tužbu protiv odgovornih osoba u kabinetu predsjednika RS-a Milorada Dodika. Možete li nam obrazložiti o čemu je riječ i dokle ste stigli sa tom tužbom?

SALKIĆ: Kao što sam već kazao, od samog preuzimanja pozicije potpredsjednika entiteta, našao sam se pod pritiskom predsjednika entiteta i osoblja oko njega. Želja je bila da me natjeraju da budem njihov čovjek i da ne govorim o problemima mog naroda i procesima koje one vode protiv države Bosne i Hercegovine. Naravno, ja to nisam prihvatio, niti ću ikada prihvatiti.

Opstrukcije su prisutne od onih najprimitivnijih, pa do onih najozbiljnijih. Ja o njima rijetko govorim, jer ne želim da se formira stav da se ja nešto žalim. To nikada nije bio moj stil i način rada. Moj stil i način rada je borba, rad, red i disciplina. Neke stvari su izlazile u javnost, a neke nisu. Bilo je tu jako ozbiljnih prijetnji i upozorenja od strane predsjednika entiteta, ali i ministra MUP-a. Ja sam sretan i ponosan što nisam podlegao njihovim pritiscima i zbog privilegija izdao svoj narod i interes svog naroda. Nažalost, danas je puno Bošnjaka od entitetskog do lokalnog nivoa, koji se ponašaju po principu - samo neka mene ne diraju, a neka rade šta hoće. Te ljude moramo prepoznati i mijenjati koliko god je to moguće.

Nakon svega, smatrao sam primjerenim, a nakon mnogobrojnih sugestija, da predam tužbu protiv odgovornih ljudi u Kabinetu predsjednika entiteta. Trenutno nemam informacija šta je sa tim predmetom, iako je prošlo nekoliko mjeseci kako sam tužbu predao. Ova tužba je na neki način i test za pravosuđe u Banjoj Luci. Vidjet ćemo da li je pravosuđe spremno raditi po Ustavu i zakonima ili ova vlast sve drži pod svojom kontrolom.

Kako u tom smislu gledate na Dodikovu kandidaturu za srpskog člana Predsjedništva BiH?

SALKIĆ: Trenutna pozicija i odnos svih srpskih političara naspram ključnih nacionalnih pitanja Bošnjaka u ovom entitetu skoro da je isti. Razlika je u tome što je stanje sistemske diskriminacije kreirano u vrijeme Milorada Dodika i što je on pokrenuo separatističke procese i militarizaciju, a ovi ostali ili prešutno odobravaju ili pak javno podržavaju.

Milorad Dodik je trenutno problem i za Bošnjake i za Srbe. A dugoročno on je ogroman problem prvenstveno za Srbe. U periodu od kada je on na vlasti stavio je na pleća bosanskih Srba takve terete koje oni ne mogu ponijeti, niti podnijeti. Teret odgovornosti za genocid, koji je bio potpuno individualiziran i vezan isključivo za pojedince koji su osuđeni ili će biti osuđeni pred sudom u Den Haagu, Dodik je preko noći prebacio na cijeli narod. On je u javnom prostoru rehabilitovao zločince Karadžića i Mladića i dao im status heroja. On je javnim ustanovama dao ime zločinca. On je poistovijetio jedan narod sa zločincima.

Dodik u Predsjedništvo ide s namjerom da oteža rad Predsjedništva i funkcionisanje države. Njegov cilj je realizacija započetih separatističkih aktivnosti i u to nema nikakve sumnje, a i on to sam ne krije. Te aktivnosti mogu dovesti do ozbiljne destabilizacije koja neće donijeti dobro nikome na ovim prostorima, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego u cijelom regionu.

Bliži se 23. godišnjica genocida u Srebrenici, a omalovažavanje žrtava i veličanje ratnih zločinaca i dalje ne prestaje...

SALKIĆ: Srebrenica je prerasla u univerzalni, civilizacijski simbol stradanja. U svijetu kada kažete Srebrenica svi znaju da se to desilo u Bosni, da su stradali Bošnjaci-muslimani, da su genocid počinile srpske snage.

Na svako negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca moramo snažno reagovati. Ova vlast se drznula da presuđenima za udruženi zločinački poduhvat, presuđenima za teške ratne zločine i genocid nad Bošnjacima, dodijeli najviša entitetska priznanja, što se graniči sa zdravim razumom. To dovoljno govori o sistemu i ambijentu s kojim se mi ovdje suočavamo.

To pokazuje da aktuelna vlast baštini ideje ratnih zločinaca i njihovih djela, jer se kroz priznanja identifikovala s njima, ne samo pojedinačno, nego i institucionalno. To je porazno stanje ovog sistema, kojem treba teško i za njih bolno otrežnjenje. Nažalost, ovaj sistem, baštineći tekovine ratnih zločinaca, svrstao se na stranu koja je protiv istine i pravde. A sve dok nema istine i pravde i suočavanja sa prošlošću, nema ni istinskog pomirenja, ako je uopšte i interes ove vlasti istinsko pomirenje.

Mi nikada nećemo prestati tragati za istinom i pravdom i nećemo prestati insistirati da se desi katarza među onima iz kojih su potekli ratni zločinci i počinioci genocida. Samo tako se može eliminisati kolektivna odgovornost i izvršiti personalizacija počinjenih zločina.

Mi imamo presude, knjige, filmove i predstave o genocidu i znamo šta ćemo pričati svojoj djeci, cijeli svijet to zna, ali, oni koji negiraju genocid i veličaju zlikovce, ostavljaju ogroman teret svojoj djeci i budućim generacijama. Masovne grobnice su napravile jedinice tzv. Vojske RS-a i MUP RS-a. Aktualna vlast još uvijek skriva masovne grobnice. A kada se vlast ponaša tako, to je poruka za građane da oni trebaju baštiniti ideologiju zločina. Svi oni koji negiraju dokazani i presuđeni genocid, prijete novim genocidom. Mi toga moramo biti svjesni.

(Srebrenica.ba/Vijesti.ba)

Petar Ivancov, ambasador Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini, u srijedu će posjetiti općinu Srebrenica, gdje će se sastati sa tamošnjim načelnikom Mladenom Grujićićem i sa njegovim zamjenikom Nerminom Alivukovićem. Ivancov je, kako Faktor saznaje, tražio da mu se organizira i posjeta Memorijalnom centru Potočari gdje su ukopane žrtve genocida, ali kako sada stvari stoje, Ivancovu neće biti ukazana dobrodošlica u Potočare.

Ambasada Ruske Federacije u Sarajevu je prvobitno tražila sastanak sa Grujičićem i Alivukovićem u općinskim prostorijama, a potom je Alivukoviću stigla i nova molba.

- U suštini ja sam rekao da nemam nikakav problem s tim da primim ambasadora Ivancova u svome kabinetu, međutim nakon toga je uslijedio i drugi poziv gdje su oni kazali da ambasador ima namjeru da posjeti Memorijalni centar u Potočarima i oda počast žrtvama genocida. Imajući u vidu sve ono što se dešavalo u posljednjih nekoliko godina, ja sam odbio da budem njegov domaćin u Potočarima. Dakle, imajući u vidu prije svega percepciju povratnika Bošnjaka o stavovima Rusije spram genocida u Srebrenici, o tome da su ruski dobrovoljci učestvovali u genocidu nad Bošnjacima, potom imajući u vidu da je Rusija u Ujedinjenim nacijama stavila veto na rezoluciju o Srebrenici, sve to stvara dozu nepovjerenja prema ruskoj vanjskoj politici naspram Bosne i Hercegovine. To su razlozi zbog kojih nisam udovoljio zahtjevu da dočekam ambasadora u Memorijalnom centru - kaže Alivuković za Faktor.

On dodaje da od 2016. godine postoji i stav porodica žrtava genocida koji je jasan, a to je da u Memorijalni centar nisu dobrodošli svi oni koji negiraju genocid.

Kako sada stvari stoje, niko ni iz Uprave Memorijalnog centra također neće pristati na to da dočeka ruskog ambasadora u Potočarima. Takvu odluku i oni će vjerovatno temeljiti na stavu porodica žrtava.

Ramiz Salkić, potpredsjednik entiteta RS, za Faktor je kazao da je i on upoznat o ovoj posjeti te da je i njegov stav takav da se Ivancovu ne treba ukazati dobrodošlica u Potočare, a imajući u vidu stavove zemlje čiju on politiku predstavlja u Bosni i Hercegovini. Rusija se nije pokazala dobronamjernom i prijateljem, naprotiv, njena uloga u pogledu genocida u Srebrenici je sramotna.

- Podržavam odluku Alivukovića da ne primi Ivancova u Potočarima, kao i istu odluku ljudi koji vode Memorijalni centar. Oni će mu uskratiti gostoprimstvo i takvo što jeste stav porodica žrtava genocida - svako ko negira genocid nad žrtvama Srebrenice nije dobrodošao. Prilikom ramatranja rezolucije o genocidu u Srebrenici u UN-u, nažalost, Ruska Federacija se stavila na stranu onih koji su počinili genocid, počinili druge zločine. I danas su na njihovoj strani. Očekivati je da ovaj potez uskraćivanja dobrodošlice kod njih podstakne razmišljanje da li oni uopće razumiju ono što se dešavalo u Srebrenici i cijeloj BiH te da konačno shvate da trebaju promijeniti svoj stav i priznati genocid koji je počinjen nad Bošnjacima. Srebreničke žrtve su žrtve genocida. Rusko "ne" u UN-u je ponovno ubijanje tih žrtava - kaže Salkić.

(Srebrenica.ba/Faktor.ba)

Za kolektivnu dženazu u Potočarima 11. jula ove godine spremni su posmrtni ostaci 35 osoba, potvrdila je za Anadolu Agency (AA) glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić.

- Ovo nije konačan broj i moguće je da će se do dženaze neke od porodica odlučiti za ukop. U Podrinje identifikacionom centru u Tuzli nalazi se skoro 170 identificiranih žrtava, ali uglavnom zbog nekompletnosti posmrtnih ostataka porodice se još nisu odlučile za ukop - pojasnila je Čengić.

Prema njenim riječima, 43 osobe zvanično su identificirane i DNK analizom i od strane porodica, a ostali samo na temelju DNK analize.

- Uglavnom je riječ o nekompletnim posmrtnim ostacima kada je riječ o genocidu počinjenom '95. na području Srebrenice. Uglavnom te masovne grobnice su izmještene, dakle, riječ je o sekundarnim masovnim grobnicama što je za posljedicu imalo nekompletnost posmrtnih ostataka. Ovo je do sada definitivno najmanja dženaza, s najmanjim brojem žrtava, a razlog je što u posljednje vrijeme nismo pronašli neku veću masovnu grobnicu - istakla je Čengić.

Podsjetila je da je Rašića Gaj posljednja otkrivena masovna grobnica gdje su pronađene žrtve genocida. Iz ove masovne grobnice 2016. godine su ekshumirane tri žrtve.

- Riječ je o mladom bračnom paru, trudnici koja je bila u šestom mjesecu trudnoće, imala je samo 20 godina, a suprug 22. Radi se o bračnom paru Nijazija i Remzija Dudić. Njihovi posmrtni ostaci će biti ukopani na ovoj dženazi. Među ovih 35 žrtava tri su maloljetnika. Vesid Ibrić je najmlađi, imao je 16 godina kada je ubijen. Posmrtni ostaci svih maloljetnika pronađeni su u masovnim grobnicama - naglasila je Čengić.

Dodala je da se još uvijek traga za oko 1.000 žrtava genocida počinjenog u Srebrenici.

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari dosad je smiraj pronašlo 6.575 žrtava genocida, a traga se za još oko hiljadu.

(Srebrenica.ba)



Ramiz Salkić, potpredsjednik bh. entiteta RS, uputio je danas poziv svim građanima Bosne i Hercegovine koji žive u inostranstvu, da se registruju i glasaju na predstojećim izborima u Bosni i Hercegovini, a posebno u bh. entitetu RS.

Salkić se obraća svim građanima Bosne i Hercegovine, onima koji su protjerani tokom agresije na našu domovinu, ili iz nekih drugih razloga borave izvan domovine, a posebno Bošnjacima sa prostora bh. entiteta RS.

 

-Ukoliko želite da prestane prijetnja o podjeli naše domovine Bosne i Hercegovine, negiranje našeg identiteta, bosanskog jezika, genocida nad Bošnjacima...Ukoliko želite da prestane veličanje ratnih zločinaca, ali i sistemska diskriminacija nad Bošnjacima...Ako želite da vaša rodbina, komšije i prijatelji imaju više radnih mjesta u bh. entitetu RS, i da ne budu građani drugog reda
Onda, registrujte se do 24. jula i glasajte. Samo tako možemo promijeniti naše stanje. Niko nam ništa neće pokloniti. Za sve se moramo izboriti, a izbori i glasanje su jedini način da se izborimo za bolje sutra našeg naroda i naše domovine. 
I ne zaboravite, u ovom entitetu su i vaše avlije, vaši domovi, i mezarja naših šehida. To je obaveza svih nas, navodi se u poruci potpredsjednika Salkića.

(Bportal.ba)

Zamjenik načelnika općine Srebrenica, ujedno i čelni čovjek Organizacionog odbora za obilježavanje 11. jula 1995. godine, Nermin Alivuković uvjeren je da će predstojeća komemoracija srebreničkim žrtvama proteći u miru i dostojanstvu. Za Al Jazeeru govori o posljednjim pripremama za obilježavanje godišnjice genocida.

"Apelujemo na porodice da daju saglasnost za identifikovane žrtve iako nisu kompletna tijela", poručuje Alivuković, navodeći da su do sada za ukop spremni posmrtni ostaci 31 žrtava genocida.

Na Maršu mira očekuje više od 6.000 ljudi kojima će biti održavani historijski časovi - preživjeli će svjedočiti o onome što su prošli u ljeto 1995. godine.

Sastanak Organizacionog odbora za obilježavanje 23. godišnjice genocida nad Bošnjacima "Sigurne zone UN-a" Srebrenica, održan je nedavno. Da li sve ide prema planu ili postoji neki problemi?

- Mi smo do sada održali četiri sastanka Organizacionog odbra za obilježavanje 23. godišnjice genocida nad Bošnjacima „SZ UN-a Srebrenica“ iz jula 1995. godine, te mogu reći da sve idu prema utvrđenom planu, s obzirom da su članovi Organizacionog odbora, odnosno, predsjednici pododbora osobe sa dugogodišnjim iskustvom u radu ovog odbora. Problem sa kojim se susreće ovaj organizacioni odbor svake godine, jeste nedostatak finansijskih sredstava za pripremu i realizaciju aktivnosti obilježavanja godišnjice genocida. Svake godine, a to smo uradili i ovaj put, šaljemo zahtjeve za finansijsku podršku svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini od općine do Vijeća ministara, zatim ambasadama, međunarodnim organizacijama, javnim preduzećima itd, jer općina Srebrenica ne može iz svog budžeta izdvojiti sredstva, jer je budžet više socijalni nego razvojni i uglavnom oslonjen na grantove.

Kako idu ovogodišnje pripreme za obilježavanje?

- Pripreme idu prema planu. Na sastanku koji smo održali 18. juna usvojili smo nacrt Programa obilježavanja 23. godišnjice genocida nad Bošnjacima „SZ UN-a Srebrenica“ iz jula 1995. godine. Po prvi put ove godine će u zvaničnom Programu obilježavanja 23. godišnjice genocida biti uvršten i Marš mira Srebrenica – Vukovar koji će se održati od 11 do 18. novembra. S obzirom da već dugi niz godina ultramaratonom od Vukovara do Srebrenice odaju počast žrtvama srebreničkog genocida, cilj Marša mira Srebrenica – Vukovar jeste odavanje počasti žrtvama Vukovara i žrtvama genocida iz Srebrenice sa porukom – da se ovakvi i slični zločini više nikad, nigdje i nikome ne ponove.

Stabilna politička situacija

Što se tiče političke situacije, mogu reći da je ona relativno stabilna. Koalicioni sporazum koji je potpisan između stranaka SDA – SNSD – DNS nekad se poštuje, nekad ne. Sam sporazum se ne poštuje u dijelu kada je podjela vlasti u pitanju i princip 50-50 posto, kao i u dijelu koji se odnosi na zapošljavanje kako u općinskoj administraciji tako i u javnim ustanovama čiji je osnivač općina. Ne mogu biti zadovoljan ni kada je u pitanju trošenje budžetskih sredstava. Nešto više sredstava se izdvaja za potrebe srpskog stanovništva. Kada je u pitanju obilježavanje godišnjice genocida, saradnja sa načelnikom Grujičićem je na zadovoljavajućem nivou. Kao njegovom zamjeniku data su mi puna ovlaštenja i svi kapaciteti opštine su mi na raspolaganju i u tom segmentu nema problema.

Ranije je objavljeno da porodice žrtava još nisu dale svoju saglasnost da se nekompletna tijela mogu ukopati 11. jula. Da li je došlo do nekih promjena u vezi te saglasnosti? Koliko dženaza će se ove godine obaviti u Potočarima 11. jula?

- Prema podacima Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine do sada je za ukop spremna 31 žrtava genocida. Vjerovatno će biti još identifikovanih žrtava, ali o tome blagovremeno Institut obavještava javnost. Prema podacima iz Instituta za nestale osobe, u Identifikacionom centru Podrinje se nalaze posmrtni ostaci 170 žrtava, odnosno 126 aktivnih slučajeva. To su posmrtni ostaci identificirani na temelju DNK analize, ali ne i od porodica što će biti urađeno u narednom periodu, kao i 52 identificirane žrtve i DNK analizom i od porodica, ali zbog nekompletnih tijela porodice se teško odlučuju na ukop. Od porodice zavisi hoće li dati saglasnost da se ukopa nekompletno tijelo njihovog člana porodice ili ne. Apelujemo na porodice da daju saglasnost za identifikovane žrtve iako nisu kompletna tijela. Nažalost, tijela mnogih žrtava su pronađena u više masovnih grobnica, što dodatno otežava pronalazak određenog dijela tijela.

Vama je ukazana čast da budete predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje 11. jula 1995. godine ujedno ste i zamjenik načelnika Srebrenice. S obzirom da Vaše višegodišnje iskustvo na poziciji Šefa kabineta načelnika općine Srebrenice, dobro ste upoznati s kakvim izazovom se suočavate. Koliko je zahtjevan zadatak pred Vama?

- Pripala mi je čast da ove godine po prvi put budem na čelu Organizacionog odbora za obilježavanje 11. jula 1995. godine. Punih 12 godina, dok sam bio na poziciji šefa kabineta načelnika općine Srebrenica, bio sam uključen u rad Organizacionog odbora i uglavnom sve operativne aktivnosti vezane za ovaj događaj sam lično provodio i nije mi nepoznat zadatak koji je preda mnom. Naravno, sada postoji i dodatna odgovornost po pitanju same organizacije događaja, ali s obzirom da je sam Organizacioni odbor sastavljen od tima ljudi koji godinama pripremaju i realiziraju aktivnosti obilježavanja 11. jula 1995. godine, uvjeren sam da će kako sam „Marš mira“ Nezuk – Potočari, ali i komemoracija i dženaza proteći u miru i dostojanstvu.

Sve se obnavlja, ali jako sporo

Od ukupnih 37.000 stanovnika, koliko je nekada živjelo na području općine Srebrenica, danas živi oko 7.000. Od tog broja gotovo 50 posto su Bošnjaci, a 50 posto Srbi. Stepen nezaposlenosti je visoka ponajviše zbog toga jer je tokom rata ubijena generacija onih koji su trebali nositi društvene procese. Majke sa djecom su ostale prepuštene same sebi. Uništena je infrastruktura, ljudi, poslovi i sve ono što je bilo dio života. Sve je bilo na nuli. Općina se obnavlja, ali jako sporo. Imamo neki potencijal mlađih generacija koje se rađaju i koje će se rađati bez obzira na sve otežane okolnosti, postoji neki pokazatelji da se ide ka boljem, povećan broj djece, neka nova zaposlenja, ali naravno da to nije dovoljno. To je samo pokazatelj da u Srebrenici postoji kakav-takav život.

Postoje li neke otežavajuće okolnosti što načelnik Srebrenice nije član Organizacionog odbora?

- Opština Srebrenica je uključena u organizaciju, a ja kao zamjenik načelnika sam predsjednik Organizacionog odbora, tako da otežavajućih okolnosti nema. Organizacija nije mala i u nju je uključen veliki broj osoba, tako da to ne zavisi od pojedinca. Ko god da je uključen u organizaciju daje svoj doprinos. Saradnja sa opštinom postoji, kapaciteti opštine su na raspolaganju i u tom segmentu nema problema.

Nakon izbora Mladena Grujičića za načelnika Srebrenice, postojali su određeni strahovi kako bi se to moglo odraziti na samu Srebrenicu, odnosno zbog činjenice da načelnik nije iz reda bošnjačkog naroda. Kako bi ste opisali odnos s načelnikom Grujičićem, ali i aktuelnu političku situaciju u Srebrenici? Da li izbor Grujičića na neki način otežava ovogodišnju pripremu obilježavanja genocida?

- Saradnja sa načelnikom Mladenom Grujičićem je trenutno na zadovoljavajućem nivou, mada uvijek može biti bolje. Načelnik Grujičić je prepoznao moj kvalitet i rad na poziciji šefa kabineta, te me predložio za svog zamjenika, što je Skupština i potvrdila. Na samom početku nakon objave rezultata lokalnih izbora postojala određena doza straha građana Bošnjačke nacionalnosti, šta će se desiti i kakav će odnos novog načelnika biti prema njima i njihovim potrebama. Međutim, moram reći da su vrlo male mogućnosti općine Srebrenica i načelnika da osim socijalnih davanja, podrške poljoprivrednicima, studentima, učenicima, ranjivim kategorijama i manjim infrastrukturnim projektima, udovolji i svim zahtjevima građana Srebrenice. Svi veći infrastrukturni projekti od izgradnje lokalnih puteva, vodovodne i kanalizacione mreže, elektrifikacije, pa do obnove i rekonstrukcije stambenih jedinica zavise uglavnom od grantovskih sredstava i pomoći drugih nivoa vlasti.

Strani zvaničnici neprestano pružaju podršku Srebrenici. Kakav je odnos vlasti u BiH spram Srebrenice? Pogotovo što se Srebrenica nađe u pažnji javnosti samo uoči godišnjice genocida, dok se o stanju u općini i ne priča mnogo tokom ostatka godine.

- Svakako moram istaći činjenicu da je u protekle dvije godine umanjen broj posjeta ambasadora i drugih zvaničnika, samo nekoliko njih je posjetilo Srebrenicu, te je smanjen broj međunarodnih organizacija koje implementiraju svoje projekte u našoj opštini. UNDP kao krovna organizacija koja je bila nosilac aktivnosti oporavka i razvoja Srebrenice je početkom juna zatvorila svoju kancelariju u Srebrenici, isto je prošle godine to učinila JICA (Japanska razvojna agencija), što dodatno otežava proces obnove, razvoja i izgradnje naše lokalne zajednice.

Postoje li neke novosti u vezi ovogodišnjeg Marša mira, u odnosu na prethodne godine?

- Na ovogodišnjem „Maršu mira“ očekujemo više od 6.000 učesnika. Učesnici se mogu prijaviti za učešće na web stranici, kao i organizovane grupe. Ono što je bitno istaći jeste da pripreme za „Marš mira“ nisu uopće prekidane od prošle godine. Tokom proteklih mjeseci se radilo dosta na uređenju trase Marša mira, te su u funkciju stavljeni dijelovi trase koji nisu do sada bili dostupni zbog miniranog i nepristupačnog terena.Učesnici „Marša mira“ će ove godine prolaziti identičnu trasu koju su prolazili Podrinjci na putu smrti u julu 1995. godine, pa će tako biti u prilici doći i do zloglasne „Bukve“. Naravno, učesnicima će tokom „Marša mira“ biti održavani historijski časovi na kojim će učestvovati preživjeli iz jula 1995. godine, pored toga biće još aktivnosti kako bi slika o događajima iz jula 1995. godine bila kompletna za sve učesnike.

Posao garantuje povratak

Na području općine Srebrenica posljednih godina otvoreno je nekoliko firmi, to svakako nije dovoljno, jer je u ovim firmama zaposleno tek nekoliko stotina ljudi. Mišljenja sam da bi povratak mladih ljudi u Srebrenicu bio mnogo veći ukoliko bi imali zaposlenje. Na području općine Srebrenica postoji veliki broj sela koja su od centra udaljena i više od 50 kilometara. Veoma teško dolaze do grada. Postoji jedna ili nijedna autobuska linija. Posebno je teško za djecu, kojih je jako malo u tim selima. Nekada su u većini većih ruralnih područja postojale područne škole kojih danas nema, jer ne postoji dovoljan broj djece koja bi pohađala nastavu.

Kako bi ste opisali situaciju u Srebrenici? Kako na političkom nivou tako i svakodnevni život stanovnika. Postoji li nekih tenzija, pogotovo što se približava godišnjica najvećeg genocida u Evropi, od Drugog svjetskog rata?

- Opština Srebrenica se prostire na oko 527 kilometara kvadratnih. Prema nekim podacima na području opštine od 37.000 stanovnika, koliko je bilo prije rata, danas živi oko 7.000. Postoji veliki broj teško dostupnih mjesta pa je tokom zime u ovoj opštini i znatno smanjen broj stanovnika. Svi pričaju o Srebrenici kao gradu u kojem je počinjen genocid, ali malo je onih koji istinski pomažu građanima, koji unatoč svemu, žele da žive u svom gradu. Malo je investicija i podrške za povratak i život koji je prije više od 20 godina bio mnogo lakši i ljepši. Ovdje se život odvija i nakon 11. jula. Ako bismo da suštinski pomognemo ljudima koji ovdje žive i nakon 11. jula onda rijetko viđam one koji su iskreni u svojim namjerama. Srebrenica je u žiži domaće, ali i svjetske javnosti uglavnom tog datuma nakon čega biva zaboravljena.

Oni koji žive u Srebrenici svakodnevno rade na tome da poprave način života u ovom gradu. U stanju u kojem jesmo mogu reći da u odnosu na druge općine u istočnom dijelu BiH, odakle su Bošnjaci uglavnom protjerani tokom rata, Srebrenica se može pozicionirati na najbolje mjesto u smislu kako je tekao povratak.

Treba nam nekih 500 godina da obnovimo sve kuće na području općine, u ovoj općini tokom agresije na BiH porušeno oko 6.400 kuća. Nijedna općina u BiH nije izgubila više ljudi i infrastrukture u ratu. Sva sela su popaljena, sve kuće su porušene, uništene sve industrijske zone.

Kada je u pitanju sigurnosna situacija u Srebrenici, moram reći da je ona na zadovoljavajućem nivou, i da u Srebrenici nema međunacionalnih sukoba niti incidenata. U periodu pred obilježavanje godišnjice genocida, također iz godine u godinu i ta sitacija se poboljšava. Naravno da na to ne možemo mi sami uticati, jer se nekada globalne politike znaju prelamati preko Srebrenice i njene prošlosti, što pogoršava političe prike kako u našoj zemlji tako i šire, što narovno stvara određene tenzije. Nadam se da ove godine neće biti zloupotreba od strane kako naših tako i od viših politika, te da ćemo na miran i dostojanstven način obilježiti još jednu godišnjicu genocida nad Bošnjacima Srebrenice.

(Srebrenica.ba/ Al Jazeera)

Na šehidskim mezarjima Veljaci u Bratuncu i Rakita u Vlasenici, danas je, 16. juna 2018. godine, uz prisustvo velikog broja porodica šehida, Bošnjaka iz Podrinja, predstavnika Islamske zajednice i izabranih zvaničnika, obilježen Dan šehida.

Obilježavanju je prisustvovao i Ramiz Salkić, potpredsjednik bh. entiteta RS, koji je najprije posjetio mezarje u Bratuncu, gdje je položio cvijeće i odao počast bratunačkim šehidima. Potom, potpredsjednik je posjetio Vlasenicu, gdje je ogranizovana centralna manifestacija obilježavanja Dana šehida za područje Muftijstva tuzlanskog. Na mezarju Rakita je položio cvijeće, proučio Fatihu šehidima ovog podrinjskog grada, a potom prisustvovao prigodnom vjerskom programu koji je upriličen u gradskoj Hajrija džamiji.

Potpredsjednik Salkić se obratio prisutnima, te kazao da je naša obaveza da budemo zajedno i jedinstveni, te da na današnji dan posjećujemo mezarja naših šehida.

-Sve dok budemo zajedno i dok budemo njegovali sjećanje na naše šehide, mala je vjerovatnoća da nam se ponovi 1992. i 1995. godina. Ako se podijelimo i ako zaboravimo naše šehide, budimo sigurni da idemo u pravcu 1992. godine. Da nam se to zlo ne bi ponovilo, mi koji smo ovdje, obezbijedimo da nas iduće godine, na Dan šehida, bude još više na mezarjima. Obezbijedimo da bude više naše djece i naših unuka i prenesimo im sve ono što smo doživjeli. Kažimo im istinu i podučimo ih da cijene svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu i da cijene mir i slobodu. Jer, naša domovina Bosna i Hercegovina, mir i sloboda su najvrednije tekovine koje su nam ostavili naši šehidi. Sjećajmo ih se uvijek i iskazujmo veliko poštovanje. Oni su najbolji sinovi ove zemlje. Također, u svakoj prilici i na svakom mjestu, moramo iskazivati posebnu pažnju prema našim porodicama šehida, našim ratnim vojnim invalidima i našim demobilisanim borcima od sada, na nadalje. To je naša obaveza. Sve dok to budemo činili nećemo iznevjeriti emanet koji smo preuzeli, a to je da poštujemo one koji su se borili za ovu zemlju i da poštujemo naše šehide koji su dali svoje živote za našu domovinu. A obaveza nas preživjelih je da više radimo na našem jedinstvu i zajedništvu, kazao je u svom obraćanju potpredsjednik Salkić.

(Srebrenica.ba)

Popularno

  • 7 dana

  • 30 dana

  • Sve