Colors: Purple Color

Izvršni odbor Stranke demokratske akcije Srebrenica na današnjoj sjednici analizirao je aktuelnu političku situaciju u Srebrenici, te nakon toga donio odluku o isključenju Hamdije Fejzića iz SDA Srebrenica i izbrisao iz članstva Nediba Smajica.

Hamdija Fejzić je već duže vrijeme kao odbornik u SO Srebrenica djelovao vanstatutarno i u suprotnosti sa ciljevima SDA, kluba odbornika, a sve radi spašavanja svojih ličnih političkih ambicija. Njegove posljednje odluke da izda sve što su Bošnjaci gradili u protekle dvije godine jasno govori zašto i nije trebao biti u SDA.

Zajedno sa Sadikom Ahmetovićem radio je na razbijanju bošnjačkog jedinstva, a te aktivnosti posebno su intenzivirane nakon Sadikovog sastanka sa Dodikom i dogovora da se Dodik podrži za člana Predsjedništva BiH.

IO SDA Srebrenica će nastaviti borbu za prava svih građana Srebrenice, a posebno Bošnjaka kojima se svaki dan uskraćuju ustavom zagarantovana prava.

IO SDA Srebrenica poziva sve članove i simpatizere na jedinstvo kako bi zajedno sa drugim probosanskim strankama nastavili borbu za dostojanstvo Bošnjaka u Srebrenici.

SDA Srebrenica će zbog odgovornosti prema Bošnjacima Srebrenice i simpatizerima SDA na isti način sankcionisati sve one koji u budućnosti budu djelovali mimo stavova stranke, navodi se u saopćenju OO SDA Srebrenica.

(Srebrenica.ba)

Potpredsjednik RS-a Ramiz Salkić u opširnom intervjuu za Vijesti.ba govori o životu Bošnjaka i negiranju bosanskog jezika u manjem bh. entitetu, kandidaturi za novi četverogodišnji mandat, tužbi protiv kabineta Milorada Dodika zbog pritisaka i opstrukcija u svom radu, obilježavanju 23. godišnjice genocida u Srebrenici...

Razgovarao: Delvin Kovač

Vaša politička borba protiv diskriminacije Bošnjaka u manjem bh. entitetu traje godinama. Kakva su njihova prava danas - 22,5 godine od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma?

SALKIĆ: Borba Bošnjaka na područjima Bosne i Hercegovine koja su danas uokvirena u administrativnu jednicu, bh. entitet RS, jedna je od najčasnijih bitaka jednoga naroda u povijesti civilizacije. Bošnjaci su narod nad kojim je počinjen krvavi genocid. Bošnjaci su narod koji je protjeran, kome su spaljene i srušene sve bogomolje na područjima koja su okupirale tzv. Vojska RS i JNA. Bošnjaci su narod kojem su sistematski ubijane majke, silovane sestre i ubijana nerođena djeca... Bošnjaci su narod koji nije posegnuo za osvetom.

Današnje stanje Bošnjaka u ovom dijelu Bosne i Hercegovine mora se posmatrati iz najmanje dva ugla. Prvo, mi smo svoji na svome, potpuno uvjereni da činimo pravu stvar za sebe, svoje porodice, naš narod i našu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Odluka o povratku i ostanku Bošnjaka na ovom prostoru je konačna i trajna i to niko i ništa neće moći promijeniti.

S druge strane, vlast u ovom entitetu čini sve kako bi otežala život Bošnjacima, s ciljem našeg ponovnog progona. Provodi sistemsku diskriminaciju u institucijama sistema od entitetskih do lokalnih organa. Negira naš identitet, bosanski jezik i sve ono što bi jačalo državnost Bosne i Hercegovine na ovom prostoru.

Negira i sudski dokazani i presuđeni genocid nad Bošnjacima, čime vrijeđa i ponižava žrtve, veliča i odlikuje presuđene ratne zločince, što se u nauci definiše kao završna faza genocida. Između ova dva ugla, mi se borimo da uradimo što više možemo za bolje stanje našeg naroda. Moram reći da je, boraveći na terenu svakog dana, stanje sve bolje, i da je odlučnost našeg naroda zadivljujuća i meni lično daje snagu za daljnju borbu.

Paradoksalna je činjenica da vladajuće strukture u Republici Srpskoj i dalje ne žele prepoznati bosanski kao jedan od tri službena jezika. Nazire li se kraj toj vrsti diskriminacije?

SALKIĆ: Negiranjem bosanskog jezika ova vlast provodi instrukcije, preporuke i zaključke Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) iz 1998. godine o potrebi osporavanja bosanskog jezika. Na ovaj način se osporava i jačanje i opstojnost države Bosne i Hercegovine.

U ovom trenutku se ne nazire rješenje ovog problema koji je čisto politički, a ne lingvistički. Mi smo i na drugoj konferenciji o bosanskom jeziku održanoj ovih dana u Banjoj Luci upravo to i potvrdili. Niko nema pravo razgovarati i pregovarati o bosanskom jeziku, jer je on tu kao višestoljetna historijska činjenica, koja je potvrđena u narodu na popisu 2013. godine. Vlast u RS-u će to morati prije ili kasnije da prihvati i izađe iz sfere diskriminacije i apartheida u ovom entitetu.

Nama je ovdje posebno zabrinjavajuća činjenica da mnoge međunarodne institucije i organizacije, koje smatraju da je zabrana bosanskog jezika kršenje međunarodnog prava, i dalje sarađuju sa vlastima u ovom entitetu. Mi smatramo da oni trebaju prekinuti saradnju s njima, potpuno ih izolovati, sve dok se ne počnu ponašati u skladu sa civilizacijskim i evropskim normama.

Je li bošnjačka politika od rata do danas propustila priliku da vrati mnogo više Bošnjaka na njihova prijeratna ognjišta ili se sav koncept povratka sveo na podjelu freza, plastenika...?

SALKIĆ: Najveći problem za proces povratka bio je i ostao vlast u bh. entitetu RS, koja od samog početka opstruira ovaj proces. U samom početku su to bili veliki sigurnosni i administrativni problemi. Sjetimo se napada na povratnike i mnogobrojnih ubistava u Mahali, Doboju, Vlasenici, Bratuncu, Koraju i drugim mjestima, od kojih većina nije rasvijetljena.

Naravno da su i neki zakoni u Federaciji BiH bili demotivirajući za povratnike u to vrijeme.

Uprkos svemu, a najviše zahvaljujući entuzijazmu, želji povratnika i podršci Federacije, kantona i međunarodnih organizacija, obnovljeno je desetine hiljada kuća, urađeno je stotine kilometara modernih asfaltnih puteva, obnovljena je vodovodna i elektromreža u velikom broju naselja, stotine novih mostova je urađeno, izgrađeno je preko 500 porušenih džamija i drugih vjerskih objekata. Također, otvoreno je više hiljada radnih mjesta u povratničkim zajednicama, izgrađeno je desetine društvenih domova i sportskih poligona.

Zato, ne bih se složio da se koncept povratka sveo na podjelu freza i plastenika. Mislim da je to loša percepcija. Ako dajemo podršku povratnicima da pokreću svoja preduzeća, da pokreću farme, ako se finansiraju kulturne manifestacije i izvođenje pozorišnih predstava, ako pomažemo sportske klubove i kulturno-umjetnička društva, ako se stipendiraju učenici i studenti, onda nikako ne možemo govoriti o konceptu zasnovanom na frezama i plastenicima. To govore oni koji su zlonamjerni ili ne poznaju dovoljno situaciju na terenu.

Na popisu iz 2013. godine popisano je oko 200.000 Bošnjaka, što je oko 14 posto od ukupnog stanovništva u ovom entitetu. Ako imamo u vidu strateške ciljeve od 9. januara 1992. godine, koji govore da Bošnjake treba protjerati, onda moramo konstatovati da smo mi ipak uspjeli. Možda ne kako smo očekivali, ali vrijeme je pred nama da naporno radimo i ispravljamo eventualne propuste. Uvijek se može uraditi više i bolje, i u to nema nikakve sumnje. Istovremeno, treba znati da uvijek može biti i gore.

Kako ocjenjujete svoj četverogodišnji mandat kao potpredsjednika RS-a? Šta biste izdvojili kao vlastiti uspjeh, odnosno neuspjeh?

SALKIĆ: Okolnosti u kojima je trajao ovaj mandat obilježio je politički radikalizam koji su generisali Milorad Dodik i drugi politički predstavnici Srba u bh. entitetu RS. U takvom nacionalističkom i šovinističkom pristupu vođenja politike Bošnjaci su iz dana u dan sve više sistemski bivali izolovani.

Nažalost, Ustav entiteta RS je potpuno oslabio nadležnosti potpredsjednika, što je veliki propust prilikom usvajanja amandmana od strane Alijanse za promjene 2002. godine, protiv kojih smo mi bili. U takvom ambijentu i takvim okolnostima, ja sam pokušao učiniti koliko sam mogao imajući u vidu pokušaj potpune izolacije legitimno izabranih predstavnika Bošnjaka od strane vlasti u ovom entitetu. Boravio sam svakodnevno na terenu sa našim narodom, objašnjavajući im trenutno stanje.

Informirao sam javnost, ali i predstavnike međunarodne zajednice i domaće institucije o stanju i položaju Bošnjaka u ovom dijelu naše domovine. Blagovremeno sam upozoravao na seperatističke i militarističke aktivnosti koje provode zvaničnici ovog entiteta. Nikada prije sa pozicije potpredsjednika ovog entiteta nije na ovakav jasan i transparentan način prikazivano stanje Bošnjaka i procesi koje vodi vlast u ovom entitetu. Zbog toga, cijeli mandat sam proveo pod snažnim pritiskom, ucjenama, pa i prijetnjama.

Uprkos svemu, nisam podlegao pritiscima i danas uspravne glave, čistog obraza i s ponosom dolazim među svoj narod. Srdačan doček mog naroda u Modriči, Bijeljini, Janji, Gackom, Foči, Višegradu, Prnjavoru, Banjoj Luci, Kozarcu, Prijedoru, Bosanskoj Gradišci, mom Podrinju, Doboju, Kalinoviku, Bosanskom Šamcu, Kotor Varošu, Mrkonjić Gradu...najbolje govori kako sam radio.

U ovom mandatu sam inicirao kreiranje aktivne mreže naših ljudi širom svijeta. Imao sam priliku razgovarati sa Bošnjacima u Finskoj, Švedskoj, Danskoj, Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Holandiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Norveškoj, Engleskoj, Sjedinjenim Američkim Državama... Uključivanje naše dijaspore u procese jačanja i opstanka zemlje je posebno važno.

Svojim autoritetom, saradnjom sa privrednicima, raznim organizacijama, općinskim, kantonalnim, federalnim i državnim institucijama, direktno i indirektno sam pomagao ljudima na terenu.

Da sam imao snažniju podršku u Narodnoj skupštini RS, u smislu većeg broja narodnih poslanika, sigurno da bismo svi zajedno mogli uraditi puno više. Zbog toga je od neprocjenjive važnosti povećanje broja predstavnika Bošnjaka u NSRS. Izbori koji su pred nama imaju ogromnu važnost i zbog toga i ovim putem pozivam naše građane da se registriraju i glasaju.

Ponovo ćete biti kandidat SDA za istu poziciju. Ukoliko budete reizabrani, na čemu će biti akcenat Vašeg novog četverogodišnjeg djelovanja?

SALKIĆ: Zahvalan sam građanima na podršci da budem ponovo kandidat za ovu poziciju. Naravno, zahvalan sam infrastrukturi SDA na kandidaturama i Predsjedništvu SDA na podršci da budem kandidat. Zahvalan sam i članicama Koalicije Zajedno za Bosnu i Hercegovinu na prihvatanju da budem kandidat Koalicije.

Mogu obećati da ću sa istom energijom, predano i vrijedno, nastaviti borbu za prava mog naroda i jačanje države Bosne i Hercegovine na ovim prostorima. Borba za uklanjanje sistemske diskriminacije, uklanjanje separatističkih prijetnji, te bolje pozicioniranje Bošnjaka u Ustavu entiteta, i u zakonima koji se donose, bit će temelj moje daljnje borbe.

Kada uklonimo sistemsku diskriminaciju, neće se osporavati bosanski jezik, neće se negirati počinjeni genocid nad Bošnjacima, neće se veličati ratni zločinci, a bit će više radnih mjesta za Bošnjake u entitetskim i lokalnim organima. Kada se otklone separatističke prijetnje, imat ćemo veću sigurnost i stabilnost. Kroz promjenu Ustava i bolje pozicioniranje, imat ćemo garancije da se trenutno stanje neće moći ponoviti u budućnosti, što bi trebao svima biti cilj.

Nastavit ću svoje aktivnosti svakodnevnog boravka sa našim građanima širom ovog entiteta. Ostat ću uz obične ljude i u dobru i u zlu, kako je to bilo i protekle četiri godine. Ljudi žele da se dođe među njih, da vam kažu svoje probleme i ono što im je na srcu. Nažalost, danas nema puno političara koji su spremni i poslije izborne kampanje biti sa svojim narodom, a ja sam pokazao da sam na to spreman.

Nedavno ste zbog pritisaka i opstrukcija podnijeli tužbu protiv odgovornih osoba u kabinetu predsjednika RS-a Milorada Dodika. Možete li nam obrazložiti o čemu je riječ i dokle ste stigli sa tom tužbom?

SALKIĆ: Kao što sam već kazao, od samog preuzimanja pozicije potpredsjednika entiteta, našao sam se pod pritiskom predsjednika entiteta i osoblja oko njega. Želja je bila da me natjeraju da budem njihov čovjek i da ne govorim o problemima mog naroda i procesima koje one vode protiv države Bosne i Hercegovine. Naravno, ja to nisam prihvatio, niti ću ikada prihvatiti.

Opstrukcije su prisutne od onih najprimitivnijih, pa do onih najozbiljnijih. Ja o njima rijetko govorim, jer ne želim da se formira stav da se ja nešto žalim. To nikada nije bio moj stil i način rada. Moj stil i način rada je borba, rad, red i disciplina. Neke stvari su izlazile u javnost, a neke nisu. Bilo je tu jako ozbiljnih prijetnji i upozorenja od strane predsjednika entiteta, ali i ministra MUP-a. Ja sam sretan i ponosan što nisam podlegao njihovim pritiscima i zbog privilegija izdao svoj narod i interes svog naroda. Nažalost, danas je puno Bošnjaka od entitetskog do lokalnog nivoa, koji se ponašaju po principu - samo neka mene ne diraju, a neka rade šta hoće. Te ljude moramo prepoznati i mijenjati koliko god je to moguće.

Nakon svega, smatrao sam primjerenim, a nakon mnogobrojnih sugestija, da predam tužbu protiv odgovornih ljudi u Kabinetu predsjednika entiteta. Trenutno nemam informacija šta je sa tim predmetom, iako je prošlo nekoliko mjeseci kako sam tužbu predao. Ova tužba je na neki način i test za pravosuđe u Banjoj Luci. Vidjet ćemo da li je pravosuđe spremno raditi po Ustavu i zakonima ili ova vlast sve drži pod svojom kontrolom.

Kako u tom smislu gledate na Dodikovu kandidaturu za srpskog člana Predsjedništva BiH?

SALKIĆ: Trenutna pozicija i odnos svih srpskih političara naspram ključnih nacionalnih pitanja Bošnjaka u ovom entitetu skoro da je isti. Razlika je u tome što je stanje sistemske diskriminacije kreirano u vrijeme Milorada Dodika i što je on pokrenuo separatističke procese i militarizaciju, a ovi ostali ili prešutno odobravaju ili pak javno podržavaju.

Milorad Dodik je trenutno problem i za Bošnjake i za Srbe. A dugoročno on je ogroman problem prvenstveno za Srbe. U periodu od kada je on na vlasti stavio je na pleća bosanskih Srba takve terete koje oni ne mogu ponijeti, niti podnijeti. Teret odgovornosti za genocid, koji je bio potpuno individualiziran i vezan isključivo za pojedince koji su osuđeni ili će biti osuđeni pred sudom u Den Haagu, Dodik je preko noći prebacio na cijeli narod. On je u javnom prostoru rehabilitovao zločince Karadžića i Mladića i dao im status heroja. On je javnim ustanovama dao ime zločinca. On je poistovijetio jedan narod sa zločincima.

Dodik u Predsjedništvo ide s namjerom da oteža rad Predsjedništva i funkcionisanje države. Njegov cilj je realizacija započetih separatističkih aktivnosti i u to nema nikakve sumnje, a i on to sam ne krije. Te aktivnosti mogu dovesti do ozbiljne destabilizacije koja neće donijeti dobro nikome na ovim prostorima, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego u cijelom regionu.

Bliži se 23. godišnjica genocida u Srebrenici, a omalovažavanje žrtava i veličanje ratnih zločinaca i dalje ne prestaje...

SALKIĆ: Srebrenica je prerasla u univerzalni, civilizacijski simbol stradanja. U svijetu kada kažete Srebrenica svi znaju da se to desilo u Bosni, da su stradali Bošnjaci-muslimani, da su genocid počinile srpske snage.

Na svako negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca moramo snažno reagovati. Ova vlast se drznula da presuđenima za udruženi zločinački poduhvat, presuđenima za teške ratne zločine i genocid nad Bošnjacima, dodijeli najviša entitetska priznanja, što se graniči sa zdravim razumom. To dovoljno govori o sistemu i ambijentu s kojim se mi ovdje suočavamo.

To pokazuje da aktuelna vlast baštini ideje ratnih zločinaca i njihovih djela, jer se kroz priznanja identifikovala s njima, ne samo pojedinačno, nego i institucionalno. To je porazno stanje ovog sistema, kojem treba teško i za njih bolno otrežnjenje. Nažalost, ovaj sistem, baštineći tekovine ratnih zločinaca, svrstao se na stranu koja je protiv istine i pravde. A sve dok nema istine i pravde i suočavanja sa prošlošću, nema ni istinskog pomirenja, ako je uopšte i interes ove vlasti istinsko pomirenje.

Mi nikada nećemo prestati tragati za istinom i pravdom i nećemo prestati insistirati da se desi katarza među onima iz kojih su potekli ratni zločinci i počinioci genocida. Samo tako se može eliminisati kolektivna odgovornost i izvršiti personalizacija počinjenih zločina.

Mi imamo presude, knjige, filmove i predstave o genocidu i znamo šta ćemo pričati svojoj djeci, cijeli svijet to zna, ali, oni koji negiraju genocid i veličaju zlikovce, ostavljaju ogroman teret svojoj djeci i budućim generacijama. Masovne grobnice su napravile jedinice tzv. Vojske RS-a i MUP RS-a. Aktualna vlast još uvijek skriva masovne grobnice. A kada se vlast ponaša tako, to je poruka za građane da oni trebaju baštiniti ideologiju zločina. Svi oni koji negiraju dokazani i presuđeni genocid, prijete novim genocidom. Mi toga moramo biti svjesni.

(Srebrenica.ba/Vijesti.ba)

Opštinski odbor Stranke demokratske akcije Srebrenica želi upoznati javnost o aktivnostima koje se provode u posljednje vrijeme, a čiji je cilj ponovno narušavanje međuljudskih odnosa među Bošnjacima i destabilizacija političkih prilika u ovom gradu, čije će posljedice osjetiti uglavnom Bošnjaci Srebrenice.

Tome svjedoči jučerašnji sastanak u Srebrenici u organizaciji Sadika Ahmetovića i Hamdije Fejzića, a kome su prisustvovali i Mirsad Kukić i Mladen Grujičić, načelnik Srebrenice.

Ovaj sastanak je bio samo nastavak realizacije dogovora koji su utvrđeni na sastancima održanim prethodnih dana. Najprije je Srebreničanin Sadik Ahmetović dotakao moralno dno, i samo dan nakon što je Narodna skupština RS odbacila izvještaj o Srebrenici, ponizno kleknuo na koljena i 15. avgusta otišao u Palatu predsjednika RS-a, gdje se sastao sa glavnim negatorom genocida Miloradom Dodikom. Nije Ahmetović sa Dodikom razgovarao o izvještaju, genocidu, bosanskom jeziku, upošljavanju u javne ustanove entiteta kao i problemima povratnika Bošnjaka u ovaj entitet i Srebrenicu, nego je otišao da traži podršku za svoj politički spas uz obećanje da će obezbjediti bošnjačke glasove Dodiku za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine u zamjenu za rušenje SDA u Srebrenici.

SDA Srebrenice jasno poručuje da ni Dodik ni Ivanić neće dobiti podršku Bošnjaka u Srebrenici.

Dvojac Sadik Ahmetović i Hamdija Fejzić sada su zajedno dokazali da nakon jučerašnjeg sastanka stavljaju tačku na Bošnjački opstanak i Bošnjake kao politički faktor u Srebrenici.
Svima je jasno da su Ahmetović i Fejzić za spašavanje svojih političkih ambicija spremni na izdaju svega što je sveto Bošnjacima Srebrenice. Njihov prividni prošlogodišnji sukob je bio samo medijska poromocija i manipulacija za Bošnjake kako bi zbog svojih ličnih interesa i boljeg života u Sarajevu i Tuzli obezbjedili sebi što bolje pozicije na račun povratnika u Srebrenici.

Ovim saopštenjem želimo da upoznamo Srebreničane u našem gradu, ali i širom domovine i svijeta, na sve moguće posljedice. Nakon teškog perioda, u Srebrenici je, zahvaljujući upravo SDA, stabilizirana politička situacija i započeli su pozitivni procesi koje vode Srebreničani koji žive u ovom gradu. Smutljivci koji ne razumiju potrebe ovoga naroda, koji žive u Federaciji i koji skoro nikada nisu sa nama, žele da razbiju jedinstvo Bošnjaka i ponovo žele da destabilizuju najranjiviji i najosjetljiviji grad u Bosni i Hercegovini.

Upozoravamo da će ovakvi procesi, osim što su obojeni predizbornom kampanjom, a u kojima se zbog interesa pojedinaca gaze osnovne bošnjačke vrijednosti, svetinje i principi, ostaviti velike posljedice po povratnike Bošnjake u ovom gradu.

(Srebrenica.ba)

Za kolektivnu dženazu u Potočarima 11. jula ove godine spremni su posmrtni ostaci 35 osoba, potvrdila je za Anadolu Agency (AA) glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić.

- Ovo nije konačan broj i moguće je da će se do dženaze neke od porodica odlučiti za ukop. U Podrinje identifikacionom centru u Tuzli nalazi se skoro 170 identificiranih žrtava, ali uglavnom zbog nekompletnosti posmrtnih ostataka porodice se još nisu odlučile za ukop - pojasnila je Čengić.

Prema njenim riječima, 43 osobe zvanično su identificirane i DNK analizom i od strane porodica, a ostali samo na temelju DNK analize.

- Uglavnom je riječ o nekompletnim posmrtnim ostacima kada je riječ o genocidu počinjenom '95. na području Srebrenice. Uglavnom te masovne grobnice su izmještene, dakle, riječ je o sekundarnim masovnim grobnicama što je za posljedicu imalo nekompletnost posmrtnih ostataka. Ovo je do sada definitivno najmanja dženaza, s najmanjim brojem žrtava, a razlog je što u posljednje vrijeme nismo pronašli neku veću masovnu grobnicu - istakla je Čengić.

Podsjetila je da je Rašića Gaj posljednja otkrivena masovna grobnica gdje su pronađene žrtve genocida. Iz ove masovne grobnice 2016. godine su ekshumirane tri žrtve.

- Riječ je o mladom bračnom paru, trudnici koja je bila u šestom mjesecu trudnoće, imala je samo 20 godina, a suprug 22. Radi se o bračnom paru Nijazija i Remzija Dudić. Njihovi posmrtni ostaci će biti ukopani na ovoj dženazi. Među ovih 35 žrtava tri su maloljetnika. Vesid Ibrić je najmlađi, imao je 16 godina kada je ubijen. Posmrtni ostaci svih maloljetnika pronađeni su u masovnim grobnicama - naglasila je Čengić.

Dodala je da se još uvijek traga za oko 1.000 žrtava genocida počinjenog u Srebrenici.

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari dosad je smiraj pronašlo 6.575 žrtava genocida, a traga se za još oko hiljadu.

(Srebrenica.ba)

Imao sam priliku zadnjih dvije godine posjetiti desetak evropskih zemalja u kojima žive građani Bosne i Hercegovine i pred njima govoriti o važnosti čovjeka, važnosti države, o nacionalnom ponosu, o slobodi... U svim tim zemljama sretao sam ljude koji su u grču pokušavali (meni ili sebi) dokazati da u Bosni i Hercegovini ništa nije dobro; da je to zemlja koja je izgubljena i koja nema šansu; da se treba raspasti; da je vode nesposobni i korumpirani; da nama treba čvrsta ruka i kruta čizma; da su se zato i odlučili da ne glasaju, da ne odlaze čak „dole“ (u Bosnu) ni na odmore, da su se odrekli čak i državljanstva...

Piše: Mehmed Pargan

S obzirom da sam čovjek koji smatra svetinjom lični izbor, sve sam to slušao, shvatao izborom svakoga toga čovjeka kojega sam sreo i ni po koju cijenu to nisam omalovažavao. Otkuda mi pravo da to činim ili otkuda pravo bilo kome drugome da to čini. I sam sam iznosio svoja mišljenja i stavove. Ali, oni su se nekako odbijali o čvrste ograde tih ljudi, kojima su se oni štitili, od vanjskoga svijeta. Kao da im je trebalo unutrašnje opravdanje za njihov izbor – jer, ako „dole“ ništa ne valja, onda imam opravdanje zašto nisam vezan, uključen, predan domovini... (A zašto je bilo kome potrebno bilo kakvo opravdanje – nemamo se mi kome pravdati, rekao bi bivši reisu-l-ulema Mustafa-ef. Cerić). Nisam shvatio otkuda tolika količina negativnog naboja prema ljudima, prema procesima i pojavama u domovini. Sa kolegama i prijateljima sam pokuašavao analizirati. Odgovor smo nalazili prije svega u postavci javnih medijskih servisa u Bosni i Hercegovini, koji već decenijama ne šire nadu, već najcrnji oblik defetizma. Usporedite javne servise Hrvatske i Srbije, njihov odnos prema državi, nacionalnom ponosu, kulturi, tradiciji i državnim institucijama. Ti javni sevisi građanima pomažu da prevaziđu sve dileme sa kojima se susreću, otvaraju vrata dijaspori, pomažu u shvatanju svojega bića i njegove posebnosti.

Prosječan građanin Bosne i Hercegovine zna sve o Fadilu Novaliću, o Miloradu Dodiku, o Dževadu Galijaševiću, ili o Draganu Čoviću... Kroz razgovor sa našim ljudima pomislite da oni znaju i boju njihovih gaća. Znaju sve afere, naučili smo napamet sve lažne i istinite (negativne) vijesti... Ali, mi ne znamo čime se možemo ponositi! Ne znamo ništa o Bosni i Hercegovini. (Imao sam priliku da sa svojom knjigom „Tradicija Bosne i Hercegovine – zanati“ putujem i da se uvjerim da će mi prosječni poznanik rado platiti večeru u najskupljem restoranu, pozvati dvije-tri kile janjetine, platiti smještaj u luksuznom hotelu, kupiti neki poklon, mnogo lakše, radije i brže, nego li dati novac za takvu knjigu, koja nosi u sebi stotine stranica teksta o sopstvenom trajanju i stotine fotografija. Knjiga obavezuje, janjetina ne!)

Pitao sam djecu na jednom predavanju u Njemačkoj, potom u Švedskoj, potom u Holandiji, čime se ponose, kada kažu: -Ja sam iz Bosne i Hercegovine!
Tajac!
Pitao sam onda odrasle!
Tajac!
Neko progovori: -Džeko! Pjanić!
I onda opet tajac!

Tada sam shvatio da mi sami sebe ubijamo tako što se uvjeravamo da mi ne vrijedimo.
Ok! Imamo pravo na svoje mišljenje.
Onda sam upitao naše ljude: -Pošto vladate svim informacijama, da li znate da je Bosna i Hercegovina zadnjih pet-šest godina prvak svijeta u dizajnu namještaja? Da je svjetska velesila u dizajnu, a uskoro i u proizvodnji dizajniranog namještaja? Da godinama osvaja zlatne medalje na sajmu u Kelnu?
Tajac!
Vidite potom kod ljudi tada podsmijeh. Oni su/ mi smo naviknuti samo na loše vijesti! Na one koje nas čine sitnim, poniznim, manje vrijednim.
Onda idu njihova pitanja-konstatacije: -To nije tačno? Kako mi za to ne znamo? Itd...

Dobre vijesti ljudima daju nadu. Zato mi ne uspijevamo doći do dobrih vijesti, jer ovdje je sve postavljeno tako da mi izgubimo nadu i podignemo ruke od Bosne i Hercegovine. Progutali smo mamac koji su nam dali sa Istoka i sa Zapada. Prihvatili smo da je Bosna, kakvu smo zasanjali, slobodna i multietnička, nemoguća. Ljudi, Bosna je moguća. I jedino takva je moguća i mi ćemo se za nju izboriti!
Onda su mi rekli: -Mi tamo ne možemo ništa da uradimo. Ovdje smo najbolje integrisana zajednica. Mi imamo sposobnosti i znanja, ali naša zemlja nas ne želi!!!
Da, građani Bosne i Hercegovine su zaista najbolje integrisana zajednica useljenika u evropskim zemljama i u Americi. Imali smo priliku mnogo puta čitati da nas hvale i predsjednici država u kojima oni žive.

-A znate li zašto ste najbolje integrisana zajednica, - pitao sam ih.

-Zato što je Bosna i Hercegovina stotinama godina bila ambijent u kojem su živjeli muslimani, kršćani, jevreji i ostali, u potpunoj simbiozi. Evropa tek sada pokušava da prihvati taj koncept i ide joj veoma teško. Vidite ograde koje se grade da se ne bi narušila kršćanska kompaktnost. Znate li da su muslimani Bosne zahtijevali od Sultana da izda Ahdnamu kojom garantuje kršćanima slobodu vjere. To se desilo u Bosni prije 550 godina. Ja se time ponosim. Ponosim se vama koji ste taj koncept donijeli u zemlje u kojima živite.
Putovanja našom dijasporom, a ja volim više kazati – posjete mojim prijateljima i poznanicima, bile su ispunjene jednom veoma raširenom tezom: zašto bih se ja posvetio Bosni kada tamo nikome nisam važan.

Ja bih tada rekao: -Važan si meni!

A ovakvih kao ja imamo u Bosni i Hercegovini makar još sto, makar još hiljadu, makar još milion, makar dva miliona... I još više... Tri... Četiri... Toliko je normalnih ljudi u ovoj zemlji koji znaju da je svaki čovjek važan.

Ja znam da građani Bosne i Hercegovine, koji su se školovali u inostranstvu, koji danas tamo žive, koji grade tamo svoju budućnost, a u srcu nose Bosnu, nose i nevjerovatnu snagu kojom mogu ovoj zemlji pomoći. Zato i postoje procesi u kojima rušitelji zemlje Bosne, žele da naprave dijasporu što slabijom. A nama, koji volimo Bosnu i Hercegovinu, nama treba svaki čovjek. Treba nam znanje stečeno u svijetu. Treba nam iskustvo. Trebaju nam konekcije... Nažalost, kada se kaže riječ: TREBAJU – ljudi prvo pomisle na novac. Ne! Ne treba nam novac! Trebaju nam ljudi. Treba nam vaša veza sa domovinom. Naravno, ne kažem da nije vrijedan novac koji dolazi u Bosnu iz dijaspore – on je posebno vrijedan. Ali, ljudi su nam najvrjedniji.

I onda sam objašnjavao...

-Svako od nas je jedna cigla u zidu. Svaka cigla je važna. Istina, bez neke cigle se može. Ali, vi ste cigla u zidu u spavaćoj sobi. Kada u tom zidu nedostaje cigla, a kada je napolju hladni januar, onda postajete svjesni koliko je važna samo jedna mala cigla. U Bosni je, ljudi, sada januar i svaka cigla, svaki čovjek, svi vi ste bitni. Od presudne ste važnosti. Ne dopustimo da naš zid nema smisla niti funkcije jer ste vi izostali. Mislili ste da niste važni?! Ako mislite da niste važni... Ako sami mislite da niste važni – onda zaista niste važni. Nemojte pristajati na to da niste važni. Učinite sebe važnim! Pitajte se, odlučujte, birajte... Uređujste svoju zemlju...

Kažu mi prijatelji u dijaspori, a sve češće i ovi u matici:

-Pomogli bismo mi Bosni, stavili bismo se mi na raspolaganje, ali nam ne daju.
Čuj ne daju!

Sjećam se Safeta Sušića, kada je igrao u Paris Saint Germainu. Kada je dobio najveća priznanja toga kluba. Uzme Sajo loptu, sagne se do zemlje i dribla. Šega. Preskače noge. Trzne beka u lijevo, on ode u desno – namjesti se i zabije gol.

Mislite li da su se Safetu Sušiću sklanjali da on prođe i zabije gol?

Jarane, valja se namučiti da bi čovjek postigao svoj cilj. Ako je cilj da pomogneš Bosni, pa namuči se.

Ne daju ti! Naravno da ti ne daju! Hoćeš li odustati? Ako hoćeš, znači da nisi dorastao da budeš Safet! Da budeš borac. Da budeš dostojan Bosne. Budi i ti Safet Sušić! Izbori se za Bosnu! Ne pomažeš „njima“, onima koji te onemogućavaju – pomažeš domovini.
Samo nepismen, neinformisan i lijen čovjek može reći: -Neću izaći na izbore jer pomažem njima da dođu na vlast?!

Pa, nemoj im pomagati. Izaberi svoga. Izaberi najboljega. Izaberi... Ali samo dopusti sebi pravo i mogućnost da biraš! Da budeš važan!

Šta? Nemaš za koga?!

E to je onda već problem. Na izbornim listama je minimalno 1.500 ljudi za koje možeš glasati. U mom se mjestu govorilo: ako ti niko u komšiluku ne valja, onda se ti zapitaj koliko si dobar. Zaista! Koliko si ti dobar i imaš dobre namjere ako se nemaš za koga odlučiti. A nisi htio sam da se boriš i da budeš na izbornim listama. O čemu se radi? Razmislimo!

Ovaj tekst nastaje 23. jula 2018. godine. Nekoliko sati prije isteka roka za registraciju birača za Opće izbore u Bosni i Hercegovini. Cijeli vikend sam gledao komentare naših ljudi na socijalnim mrežama. Čudio se mržnji, nekulturi i bezobrazluku. Čudio se da ti ljudi koji pišu takve vulgarne, ružne i jadne komentare, vrijeđajući druge, iznoseći (vrlo često opravdane) kritike na neprimjeren način, nisu utrošili samo pet minuta i registrovali se izbore da bi to promijenili. Treba samo pet minuta... Da imaš pravo i mogućnost da glasaš i izabereš po svojoj volji. Nažalost, jutros ponovno čitam, Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine objavila je da se za naredne izbore prijavilo samo 35.000 od oko dva miliona građana Bosne i Hercegovine, koji žive izvan domovine.
Komentarisanje na Facebooku ništa ne može promijeniti! Ali popunjavanje PRP obrasca može!

Da li je potreban bilo kakav komentar nakon te vijesti? Osim zapitanosti: da li su se naši ljudi odrekli domovine zauvijek? Čak i ako nemaš bh. državljanstvo, čak i ako budućnost želiš planirati izvan domovine, čak i ako...

Moja mama ima 80 godina. Povijena je i jedva hoda. Svakoga dana vidim mnogo žena koje su fizički skladnije, ljepše, zgodnije... Ali ja najviše volim svoju majku. I niko se ne može s njom porediti. Zemlje u kojima živimo, one mogu biti ljepše i bogatije, mogu nam ponudiuti više od naše domovine, ali, ne zaboravite, jedna je majka, jedna je domovina, jedna je Bosna i Hercegovina.
Stoga, dragi moji. Danas se registrujte ili zauvijek šutite, jer ste pristali... A, nemojte zaboraviti, vi ne zaslužujete pristajanje, niti Bosna i Hercegovina to zaslužuje.

Imate još nekoliko sati – razmislite!

(Srebrenica.ba/podrinje.online)

Zamjenik načelnika općine Srebrenica, ujedno i čelni čovjek Organizacionog odbora za obilježavanje 11. jula 1995. godine, Nermin Alivuković uvjeren je da će predstojeća komemoracija srebreničkim žrtvama proteći u miru i dostojanstvu. Za Al Jazeeru govori o posljednjim pripremama za obilježavanje godišnjice genocida.

"Apelujemo na porodice da daju saglasnost za identifikovane žrtve iako nisu kompletna tijela", poručuje Alivuković, navodeći da su do sada za ukop spremni posmrtni ostaci 31 žrtava genocida.

Na Maršu mira očekuje više od 6.000 ljudi kojima će biti održavani historijski časovi - preživjeli će svjedočiti o onome što su prošli u ljeto 1995. godine.

Sastanak Organizacionog odbora za obilježavanje 23. godišnjice genocida nad Bošnjacima "Sigurne zone UN-a" Srebrenica, održan je nedavno. Da li sve ide prema planu ili postoji neki problemi?

- Mi smo do sada održali četiri sastanka Organizacionog odbra za obilježavanje 23. godišnjice genocida nad Bošnjacima „SZ UN-a Srebrenica“ iz jula 1995. godine, te mogu reći da sve idu prema utvrđenom planu, s obzirom da su članovi Organizacionog odbora, odnosno, predsjednici pododbora osobe sa dugogodišnjim iskustvom u radu ovog odbora. Problem sa kojim se susreće ovaj organizacioni odbor svake godine, jeste nedostatak finansijskih sredstava za pripremu i realizaciju aktivnosti obilježavanja godišnjice genocida. Svake godine, a to smo uradili i ovaj put, šaljemo zahtjeve za finansijsku podršku svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini od općine do Vijeća ministara, zatim ambasadama, međunarodnim organizacijama, javnim preduzećima itd, jer općina Srebrenica ne može iz svog budžeta izdvojiti sredstva, jer je budžet više socijalni nego razvojni i uglavnom oslonjen na grantove.

Kako idu ovogodišnje pripreme za obilježavanje?

- Pripreme idu prema planu. Na sastanku koji smo održali 18. juna usvojili smo nacrt Programa obilježavanja 23. godišnjice genocida nad Bošnjacima „SZ UN-a Srebrenica“ iz jula 1995. godine. Po prvi put ove godine će u zvaničnom Programu obilježavanja 23. godišnjice genocida biti uvršten i Marš mira Srebrenica – Vukovar koji će se održati od 11 do 18. novembra. S obzirom da već dugi niz godina ultramaratonom od Vukovara do Srebrenice odaju počast žrtvama srebreničkog genocida, cilj Marša mira Srebrenica – Vukovar jeste odavanje počasti žrtvama Vukovara i žrtvama genocida iz Srebrenice sa porukom – da se ovakvi i slični zločini više nikad, nigdje i nikome ne ponove.

Stabilna politička situacija

Što se tiče političke situacije, mogu reći da je ona relativno stabilna. Koalicioni sporazum koji je potpisan između stranaka SDA – SNSD – DNS nekad se poštuje, nekad ne. Sam sporazum se ne poštuje u dijelu kada je podjela vlasti u pitanju i princip 50-50 posto, kao i u dijelu koji se odnosi na zapošljavanje kako u općinskoj administraciji tako i u javnim ustanovama čiji je osnivač općina. Ne mogu biti zadovoljan ni kada je u pitanju trošenje budžetskih sredstava. Nešto više sredstava se izdvaja za potrebe srpskog stanovništva. Kada je u pitanju obilježavanje godišnjice genocida, saradnja sa načelnikom Grujičićem je na zadovoljavajućem nivou. Kao njegovom zamjeniku data su mi puna ovlaštenja i svi kapaciteti opštine su mi na raspolaganju i u tom segmentu nema problema.

Ranije je objavljeno da porodice žrtava još nisu dale svoju saglasnost da se nekompletna tijela mogu ukopati 11. jula. Da li je došlo do nekih promjena u vezi te saglasnosti? Koliko dženaza će se ove godine obaviti u Potočarima 11. jula?

- Prema podacima Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine do sada je za ukop spremna 31 žrtava genocida. Vjerovatno će biti još identifikovanih žrtava, ali o tome blagovremeno Institut obavještava javnost. Prema podacima iz Instituta za nestale osobe, u Identifikacionom centru Podrinje se nalaze posmrtni ostaci 170 žrtava, odnosno 126 aktivnih slučajeva. To su posmrtni ostaci identificirani na temelju DNK analize, ali ne i od porodica što će biti urađeno u narednom periodu, kao i 52 identificirane žrtve i DNK analizom i od porodica, ali zbog nekompletnih tijela porodice se teško odlučuju na ukop. Od porodice zavisi hoće li dati saglasnost da se ukopa nekompletno tijelo njihovog člana porodice ili ne. Apelujemo na porodice da daju saglasnost za identifikovane žrtve iako nisu kompletna tijela. Nažalost, tijela mnogih žrtava su pronađena u više masovnih grobnica, što dodatno otežava pronalazak određenog dijela tijela.

Vama je ukazana čast da budete predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje 11. jula 1995. godine ujedno ste i zamjenik načelnika Srebrenice. S obzirom da Vaše višegodišnje iskustvo na poziciji Šefa kabineta načelnika općine Srebrenice, dobro ste upoznati s kakvim izazovom se suočavate. Koliko je zahtjevan zadatak pred Vama?

- Pripala mi je čast da ove godine po prvi put budem na čelu Organizacionog odbora za obilježavanje 11. jula 1995. godine. Punih 12 godina, dok sam bio na poziciji šefa kabineta načelnika općine Srebrenica, bio sam uključen u rad Organizacionog odbora i uglavnom sve operativne aktivnosti vezane za ovaj događaj sam lično provodio i nije mi nepoznat zadatak koji je preda mnom. Naravno, sada postoji i dodatna odgovornost po pitanju same organizacije događaja, ali s obzirom da je sam Organizacioni odbor sastavljen od tima ljudi koji godinama pripremaju i realiziraju aktivnosti obilježavanja 11. jula 1995. godine, uvjeren sam da će kako sam „Marš mira“ Nezuk – Potočari, ali i komemoracija i dženaza proteći u miru i dostojanstvu.

Sve se obnavlja, ali jako sporo

Od ukupnih 37.000 stanovnika, koliko je nekada živjelo na području općine Srebrenica, danas živi oko 7.000. Od tog broja gotovo 50 posto su Bošnjaci, a 50 posto Srbi. Stepen nezaposlenosti je visoka ponajviše zbog toga jer je tokom rata ubijena generacija onih koji su trebali nositi društvene procese. Majke sa djecom su ostale prepuštene same sebi. Uništena je infrastruktura, ljudi, poslovi i sve ono što je bilo dio života. Sve je bilo na nuli. Općina se obnavlja, ali jako sporo. Imamo neki potencijal mlađih generacija koje se rađaju i koje će se rađati bez obzira na sve otežane okolnosti, postoji neki pokazatelji da se ide ka boljem, povećan broj djece, neka nova zaposlenja, ali naravno da to nije dovoljno. To je samo pokazatelj da u Srebrenici postoji kakav-takav život.

Postoje li neke otežavajuće okolnosti što načelnik Srebrenice nije član Organizacionog odbora?

- Opština Srebrenica je uključena u organizaciju, a ja kao zamjenik načelnika sam predsjednik Organizacionog odbora, tako da otežavajućih okolnosti nema. Organizacija nije mala i u nju je uključen veliki broj osoba, tako da to ne zavisi od pojedinca. Ko god da je uključen u organizaciju daje svoj doprinos. Saradnja sa opštinom postoji, kapaciteti opštine su na raspolaganju i u tom segmentu nema problema.

Nakon izbora Mladena Grujičića za načelnika Srebrenice, postojali su određeni strahovi kako bi se to moglo odraziti na samu Srebrenicu, odnosno zbog činjenice da načelnik nije iz reda bošnjačkog naroda. Kako bi ste opisali odnos s načelnikom Grujičićem, ali i aktuelnu političku situaciju u Srebrenici? Da li izbor Grujičića na neki način otežava ovogodišnju pripremu obilježavanja genocida?

- Saradnja sa načelnikom Mladenom Grujičićem je trenutno na zadovoljavajućem nivou, mada uvijek može biti bolje. Načelnik Grujičić je prepoznao moj kvalitet i rad na poziciji šefa kabineta, te me predložio za svog zamjenika, što je Skupština i potvrdila. Na samom početku nakon objave rezultata lokalnih izbora postojala određena doza straha građana Bošnjačke nacionalnosti, šta će se desiti i kakav će odnos novog načelnika biti prema njima i njihovim potrebama. Međutim, moram reći da su vrlo male mogućnosti općine Srebrenica i načelnika da osim socijalnih davanja, podrške poljoprivrednicima, studentima, učenicima, ranjivim kategorijama i manjim infrastrukturnim projektima, udovolji i svim zahtjevima građana Srebrenice. Svi veći infrastrukturni projekti od izgradnje lokalnih puteva, vodovodne i kanalizacione mreže, elektrifikacije, pa do obnove i rekonstrukcije stambenih jedinica zavise uglavnom od grantovskih sredstava i pomoći drugih nivoa vlasti.

Strani zvaničnici neprestano pružaju podršku Srebrenici. Kakav je odnos vlasti u BiH spram Srebrenice? Pogotovo što se Srebrenica nađe u pažnji javnosti samo uoči godišnjice genocida, dok se o stanju u općini i ne priča mnogo tokom ostatka godine.

- Svakako moram istaći činjenicu da je u protekle dvije godine umanjen broj posjeta ambasadora i drugih zvaničnika, samo nekoliko njih je posjetilo Srebrenicu, te je smanjen broj međunarodnih organizacija koje implementiraju svoje projekte u našoj opštini. UNDP kao krovna organizacija koja je bila nosilac aktivnosti oporavka i razvoja Srebrenice je početkom juna zatvorila svoju kancelariju u Srebrenici, isto je prošle godine to učinila JICA (Japanska razvojna agencija), što dodatno otežava proces obnove, razvoja i izgradnje naše lokalne zajednice.

Postoje li neke novosti u vezi ovogodišnjeg Marša mira, u odnosu na prethodne godine?

- Na ovogodišnjem „Maršu mira“ očekujemo više od 6.000 učesnika. Učesnici se mogu prijaviti za učešće na web stranici, kao i organizovane grupe. Ono što je bitno istaći jeste da pripreme za „Marš mira“ nisu uopće prekidane od prošle godine. Tokom proteklih mjeseci se radilo dosta na uređenju trase Marša mira, te su u funkciju stavljeni dijelovi trase koji nisu do sada bili dostupni zbog miniranog i nepristupačnog terena.Učesnici „Marša mira“ će ove godine prolaziti identičnu trasu koju su prolazili Podrinjci na putu smrti u julu 1995. godine, pa će tako biti u prilici doći i do zloglasne „Bukve“. Naravno, učesnicima će tokom „Marša mira“ biti održavani historijski časovi na kojim će učestvovati preživjeli iz jula 1995. godine, pored toga biće još aktivnosti kako bi slika o događajima iz jula 1995. godine bila kompletna za sve učesnike.

Posao garantuje povratak

Na području općine Srebrenica posljednih godina otvoreno je nekoliko firmi, to svakako nije dovoljno, jer je u ovim firmama zaposleno tek nekoliko stotina ljudi. Mišljenja sam da bi povratak mladih ljudi u Srebrenicu bio mnogo veći ukoliko bi imali zaposlenje. Na području općine Srebrenica postoji veliki broj sela koja su od centra udaljena i više od 50 kilometara. Veoma teško dolaze do grada. Postoji jedna ili nijedna autobuska linija. Posebno je teško za djecu, kojih je jako malo u tim selima. Nekada su u većini većih ruralnih područja postojale područne škole kojih danas nema, jer ne postoji dovoljan broj djece koja bi pohađala nastavu.

Kako bi ste opisali situaciju u Srebrenici? Kako na političkom nivou tako i svakodnevni život stanovnika. Postoji li nekih tenzija, pogotovo što se približava godišnjica najvećeg genocida u Evropi, od Drugog svjetskog rata?

- Opština Srebrenica se prostire na oko 527 kilometara kvadratnih. Prema nekim podacima na području opštine od 37.000 stanovnika, koliko je bilo prije rata, danas živi oko 7.000. Postoji veliki broj teško dostupnih mjesta pa je tokom zime u ovoj opštini i znatno smanjen broj stanovnika. Svi pričaju o Srebrenici kao gradu u kojem je počinjen genocid, ali malo je onih koji istinski pomažu građanima, koji unatoč svemu, žele da žive u svom gradu. Malo je investicija i podrške za povratak i život koji je prije više od 20 godina bio mnogo lakši i ljepši. Ovdje se život odvija i nakon 11. jula. Ako bismo da suštinski pomognemo ljudima koji ovdje žive i nakon 11. jula onda rijetko viđam one koji su iskreni u svojim namjerama. Srebrenica je u žiži domaće, ali i svjetske javnosti uglavnom tog datuma nakon čega biva zaboravljena.

Oni koji žive u Srebrenici svakodnevno rade na tome da poprave način života u ovom gradu. U stanju u kojem jesmo mogu reći da u odnosu na druge općine u istočnom dijelu BiH, odakle su Bošnjaci uglavnom protjerani tokom rata, Srebrenica se može pozicionirati na najbolje mjesto u smislu kako je tekao povratak.

Treba nam nekih 500 godina da obnovimo sve kuće na području općine, u ovoj općini tokom agresije na BiH porušeno oko 6.400 kuća. Nijedna općina u BiH nije izgubila više ljudi i infrastrukture u ratu. Sva sela su popaljena, sve kuće su porušene, uništene sve industrijske zone.

Kada je u pitanju sigurnosna situacija u Srebrenici, moram reći da je ona na zadovoljavajućem nivou, i da u Srebrenici nema međunacionalnih sukoba niti incidenata. U periodu pred obilježavanje godišnjice genocida, također iz godine u godinu i ta sitacija se poboljšava. Naravno da na to ne možemo mi sami uticati, jer se nekada globalne politike znaju prelamati preko Srebrenice i njene prošlosti, što pogoršava političe prike kako u našoj zemlji tako i šire, što narovno stvara određene tenzije. Nadam se da ove godine neće biti zloupotreba od strane kako naših tako i od viših politika, te da ćemo na miran i dostojanstven način obilježiti još jednu godišnjicu genocida nad Bošnjacima Srebrenice.

(Srebrenica.ba/ Al Jazeera)

Popularno

  • 7 dana

  • 30 dana

  • Sve