Colors: Purple Color

Potvrđivanje optužnice protiv Milorada Dodika može značiti početak funkcionisanja pravne države u borbi protiv puzećeg separatizma ili pak još jednu farsu i obmanu javnosti koja je zabrinuta zbog separatističkih aktivnosti bosanskih Srba, okupljenih oko separatističkih ideja koje zagovara i provodi predsjednik bh. entiteta RS, riječi su Ramiza Salkića, zastupnika u Narodnoj skupštini RS-a, koji je govorio u emisji 'Dobar dan BiH' Hayat TV.

Potvrđivanje optužnice protiv Milorada Dodika može značiti početak funkcionisanja pravne države u borbi protiv puzećeg separatizma ili pak još jednu farsu i obmanu javnosti koja je zabrinuta zbog separatističkih aktivnosti bosanskih Srba, okupljenih oko separatističkih ideja koje zagovara i provodi predsjednik bh. entiteta RS, riječi su Ramiza Salkića, zastupnika u Narodnoj skupštini RS-a, koji je govorio u emisji ‘Dobar dan BiH’ Hayat TV.

Milorad Dodik je najavio kako će izvršiti maksimalnu homogenizaciju srpskog naroda i RS-a nakon optužnice koju je protiv njega podiglo Tužilaštvo BiH. Salkić je govorio o tome šta je ta homogenizacija značila ranije i šta u ovom slučaju treba značiti. Kazao je da ko u Dodikovoj “homogenizaciji Srba” ne vidi Karadžića iz 1992, taj ne želi dobro narodu i BiH.

  • Kod nas je strah umro 1992. godine. Svjesni smo ambijenta u kojem živimo i radimo. Kada govorimo o homogenizaciji ona nas vraća u devedesete godine. Devedesetih godina Milošević, Karadžić i svi ostali su vršili homogenizaciju srpskog naroda na ideji da su ugroženi. Pripremili su Srbe na ambijent u kojem su oni ugroženi da bi ih mogli povesti u Sloveniju, Hrvatsku, BiH, na Kosovo da ratuju. Sada imamo drugu vrstu homogenizacije, da je ugrožen entitet RS, ako je ugrožen predsjednik entiteta da će nestati entitet RS, što može ukazivati na pripremu srpskog naroda za nešto što će uslijediti. Ljudi su zainteresirani za neku vrstu procesuiranja. Sistem koji je ovladao će kreirati javno mnijenje da su svi u entitetu RS protiv optužnice – rekao je Salkić.

Neki kažu da je ova optužnica predstava za javnost i spominju druge predmete protiv Dodika, gdje se ranije mogla podići optužnica. Salkić je kazao da Tužilaštvo prije nije imao hrabrost da poduzme određene aktivnosti kako je to sad uradilo.

  • Ne mogu više da se brane. Tužilaštvo se branilo da je Dodik u sivoj zoni. Dodik je bio svjestan toga. Kreirao je poteze sa svojim timom da bude u sivoj zoni. Tužilaštvo je imalo elemenata za optužnicu. Suprotstavio se radu Ustavnog suda na entitetu RS što je ustavna obaveza da se odluke Ustavnog suda moraju provoditi. Ne vidim ni jedan razog da ova optužnica ne bude potvrđena. Sasvim je logično da bude potvrđena. Dodik je poznati manipulator. Želi da skrene pažnju o njegovoj optužnici već da se priča o tome kako je imao hrabrosti da podnese prijavu protiv tužioca koji ga je optužio – kazao je Salkić.

Danas je podnesena krivična prijava protiv Nenada Stevandića. Institut za istraživanje genocida Kanada je zatražio od visokog predstavnika da korištenjem bonskih ovlasti sankcioniše Stevandića zabranom obavljanja bilo koje političke funkcije. Razlozi su, kako navode, direktna odgovornost za podsticanje donošenja zakona u Narodnoj skupštini RS, kojim se odluke Ustavnog suda BiH proglašavaju neprimenjivim u bh. entitetu RS, čime se negiraju institucije države BiH, opstruiše i ugrožava provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma i ozbiljno narušavaju mir i stabilnost u regiji. Drugi osnov za primjenu bonskih ovlasti je osnovana sumnja za izvršenje ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti u vrijeme agresije na BiH.

  • Dodik ne bi mogao potpisati zakon da mu nije dostavljen iz Narodne skupštine. Ovdje nisu jedino odgovorni Dodik i direktor službenog glasnika već i predsjednik Narodne skupštine i predsjedavajući Vijeća naroda koji su izignorisali odluku visokog predstavnika. Kada je u pitanju optužnica za ratne zločine, vidljivo je u javnosti da imamo određene špekulacije, izjave i to je bio dovoljan razlog da Tužilaštvo pokrene određene aktivnosti. Nažalost, to se nije desilo. Niko ne može biti imun od odgovornosti za počinjene ratne zločine bez obzira na kojoj se poziciji nalazi – ističe Salkić.

Milorada Dodika zastupat će Goran Petronijević, nekadašnji branilac ratnog zločinca Radovana Karadžića. Toj osobi donedavno je bio zabranjen ulazak u BiH. Slakić se osvrnuo i na ovo.

  • Nije se proslavio u odbrani ratnog zločinca. Vjerujem da neće ni sada. Odobrenje ulaska u BiH je stvar političkog dogovora Trojke i SNSD-a. Jasno je da je Dodik imao zahtjeve. Možemo očekivati da se širi na neki način ta negativna energija, da se pokušavaju izazivati određene situacije kroz istupe u javnosti.  Dodik će uz pomoć svih elemenata nastaviti stvarati nesigurno okruženje – govori Salkić.

 

Hayat.ba

Najnovije sankcije koje su zvaničnicima entiteta Rs nedavno izrekle SAD, za poslanika u NS Rs Ramiza Salkića predstavljaju „nagrade separatistima kojim dokazuju vlastiti patriotizam i odanost“ a sa kojim idu u nove političke pobjede kod svog naroda.

„Baš kao što su zločini i počinjeni genocid bili ulaznica Karadžiću, Mladiću i ostalim zločincima, u srpsku historiju kao junacima, jer su uradili pravu stvar za srpsku ideju.

Problem je što su zločinci nagrađeni za počinjeni genocid uređenjem i nadležnostima sa kojim danas oni sa „crnih listi“ nastavljaju realizaciju ratnih ciljeva onih koji su počinili genocid“ objavio je Salkić na svom Facebook profilu..

Navodi da je, ako se želi pomoći Bosni i Hercegovini„stvarna pomoć i lijek“ eliminacija posljedica genocida.

„Sankcionisanje pojedinaca predstavlja neadekvatnu reakciju spram veličine prijetnje po mir i stabilnost koju predstavlja maligni separatizam.

Svakom budućem separatisti ostaju isti mehanizmi na raspolaganju, a svjedoci smo da je svaki naredni njihov korak, što bi rekao naš narod „u pet deka“ poručuje Salkić.

Kao dugogodišnji bošnjački političar u entitetu Rs, Salkić, u razgovoru za Politicki.ba kaže, imao je priliku da svjedoči ponašanju entitetskih zvaničnika spram pojedinih odluka međunarodne zajednice, pa i stavljanja pojedinaca na „crne liste“.

„Malo ko se bavi suštinom, a suština je da su njihova imena na „crnim listama“ samo proširen put za dodatno sijanje nacionalističkog otrova i mržnje spram države u kojoj žive, međunarodne zajednice i svakog ko ne pripada srpskom narodu.

Tim otrovom hrane svoj narod, posebno mlađe generacije, zarad opstanka na vlasti i ostvarenja davno zacrtanih ciljeva koji podrazumjevaju Rs kao državu srpskog naroda.

Amerikanci jesu prijatelji BiH i vjerujem da nam žele dobro. Volio bih da izrečenim sankcijamna pomognu u zaustavljanju „crnolistaša“ na putu razaranja države Bosne i Hercegovine i njenih institucija.

Kako izgleda vlast kojom diriguju ljudi sa „crne liste“ najbolje znaju Bošnjaci koji žive u Rs-u“ kaže za Politicki.ba poslanik Salkić.

Potvrđivanje optužnice protiv Milorada Dodika može značiti početak funkcioniranja pravne države u borbi protiv puzećeg separatizma ili pak još jednu farsu i obmanu javnosti koja je zabrinuta zbog separatističkih aktivnosti bosanskih Srba, okupljenih oko separatističkih ideja koje zagovara i provodi predsjednik bh. entiteta Republika Srpska, stav je zastupnika u Narodnoj skupštini RS-a Ramiza Salkića. 

Salkić za Faktor kaže da je sada na pravosuđu Bosne i Hercegovine da dokaže da li je na visini zadatka koji im je povjerio Ustav Bosne i Hercegovine i očekivanja građana koji vole svoju domovinu i očekuju kaznu za one koji rade protiv Ustava i interesa Bosne i Hercegovine.

- Od rezultata ovog procesa odredit će se stepen povjerenja građana u ove institucije i funkcioniranja pravne države u što su građani često sa razlogom bili razočarani u proteklim godinama. Krajnje je vrijeme da u ovoj zemlji svako počne raditi svoj posao za koji je plaćen i da svako snosi sankciju za svoje postupke bez obzira kako se zove i koju funkciju obavlja - naglašava on.

Pitali smo Salkića kako gleda na Dodikovu poruku da će izvršiti maksimalnu homogenizaciju srpskog naroda i RS-a.

- Ko u ovome ne vidi poruke iz januara 1992. taj je slijep i ne želi dobro svom narodu i domovini Bosni i Hercegovini. Normalna društva se razvijaju na slobodi mišljenja i funkcioniranju pravne države, a ne na homogenizaciji oko onih koji su optuženi za rušenje ustavnog poretka - Salkićev je stav.

Također, on dodaje da "Trojka" i njihovi Bošnjaci u RS-u trebaju napokon prihvatiti realnost da im je plan promoviranja Dodika u kooperativca propao.

- Trebaju prihvatiti odgovornost za relativizaciju njegove separatističke politike koja ugrožava mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini - poručuje on.

Milan Blagojević, koji je podnio ostavku na mjesto sudije u Okružnom sudu u Banjoj Luci nakon što je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH kojima se zabranjuje negiranje genocida, kazao je da ga ne bi iznenadilo da Tužilaštvo BiH zatraži pritvor za Dodika.

- S obzirom na dugogodišnju neustavnu praksu svih sudova u BiH, za očekivati je da optužnica bude potvrđena u Sudu BiH i da se ide u glavni pretres. Ne bi me iznenadilo ni da presuda bude osuđujuća, a čak me ne bi iznenadilo ni da u toku tog postupka bude od Tužilaštva BiH predloženo određivanje pritvora i gospodinu Dodiku i gospodinu Lukiću. To mi pravnici zovemo pritvor po osnovu iteracijske opasnosti. To je opasnost od ponavljanja krivičnog djela - kazao je Blagojević.

Salkić misli da "ukoliko Dodik bude na slobodi dok mu se bude sudilo mogu se očekivati mitinzi, skupovi tzv. podrške sa ciljem pritiska na cjeli sudski proces".

- Ovi skupovi u značajnoj mjeri mogli bi biti prijetnja miru i stabilnosti u Bosni i Hercegovini. Dodik i njegovi sljedbenici kriju se i brane iza priče o težnjama njima znanih neprijatelja i planova o ukidanju entiteta ako oni ne bi vladali, a još gore ako bi završili u zatvoru. Očito na ovoj matrici će biti zagovarana i provođena homogenizacija bosanskih Srba oko Dodika kao što je Karadžić vršio homogenizaciju oko ugroženosti Srba, pa je na kraju presuđen za počinjeni genocid nad Bošnjacima.

Za uspješno i nezavisno okončanje sudskog procesa, ako ga bude, od ključne važnosti je privođenje Dodika, te pritvor do okončanja suđenja. Svjedoci smo svakodnevnih hapšenja i određivanja pritvora za razne uhapšene sa manjim rizikom po sudski proces od ovoga kojeg bi Dodik mogao imati i posljedica u javnosti ako ga bude vodio sa slobode po mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini - upozorava još jednom Salkić.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je prije tri dana optužnicu protiv Dodika i Miloša Lukića, v.d. direktora Službenog glasnika RS-a. Oni se terete za krivično djelo - neizvršavanje odluka visokog predstavnika iz člana 203.a stav 1. KZ BiH. Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.

Jučer je Goran Petronijević, proruski aktivista i član advokatskog tima ratnog zločinca Radovana Karadžića, najavio da će formirati tim za odbranu Dodika.

Petronijeviću je donedavno bio zabranjen ulazak u Bosnu i Hecegovinu jer predstavlja prijetnju sigurnosti, javnom poretku, javnom redu i miru i javnom zdravlju u Bosni i Hercegovini ili međunarodnim odnosima BiH.

Ramiz Salkić, poslanik u Narodnoj skupštini Rs-a, istakao je danas da Dodikovi napadi na reisa Kavazovića imaju za cilj da ušutkaju i ono malo Bošnjaka koji su spremni pravim imenom nazvati ono što se trenutno dešava u Bosni i Hercegovini.

"Milorad Dodik i njegovi podanici koriste svaku priliku da negiraju identitet Bošnjaka i historijski kontinuitet zanemarujući relevantne historijske činjenice.

Bosna i Hercegovina i Bošnjaci, kao autohtoni evropski narod, su historijska činjenica koju ne mogu eliminisati napadi onih čija je vijekovna težnja podjela Bosne i Hercegovine i nestanak Bošnjaka kao naroda.

Dodik i njegovi sljedbenici trebali bi se prisjetiti da su početkom dvadesetog vijeka u Bosni i Hercegovini živjeli Bošnjaci pravoslavci, katolici i muslimani. Odustajanje bosanskih katolika i pravoslavaca od imena njihovih predaka i prihvatanje da su Srbi i Hrvati ne znači da su Bošnjaci prestali postojati. To samo pokazuje njihovo traganje za identitetom i prihvatanje onoga što njihovi preci nisu prihvatali kroz historiju kao dio njihovog identiteta.

Dodik jako dobro zna da je do agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu došlo sa ciljem realizacije ideje o Velikoj Srbiji i  uklanjanju granice na rijeci Drini.

On sam svakodnevno kroz političko djelovanje zagovara realizaciju ove ideje, mirnodopskim metodama diskriminacije Bošnjaka u ovom entitetu i blokadom funkcionisanja države Bosne i Hercegovine, zloupotrebljavajući Dejtonske mehanizme koji su dati entitetu Rs prilikom uspostavljanja nove unutrašnje strukture u Bosni i Hercegovini.

U ime ideje Velike Srbije i stvaranja čisto pravoslavnog teritorija u Bosni i Hercegovini tokom agresije formirani su logori za mučenje i ubijanje Bošnjaka, izvršen je progon na etničkoj osnovi sa masovnim ubistvima, što su međunarodni sudovi okarakterisali kao genocid, kojeg su počinile vojska i dijelovi policije Rs, na čelu sa vojnim i političkim rukovodstvom Rs.

Dodikovi napadi na reisa Kavazovića imaju za cilj da ušutkaju i ono malo Bošnjaka koji su spremni pravim imenom nazvati ono što se trenutno dešava u Bosni i Hercegovini.

Bošnjaci polažu pravo na svaki pedalj Bosne i Hercegovine, kao svoje jedne i jedine domovine, od njega ne smiju odustati i za njega se moraju boriti danas i u budućnosti baš kao što su se borili tokom odbrane od agresije.

Separatistima i sljedbenicima ratnih zločinaca i njihovih zločina smetaju svi Bošnjaci bez obzira da li šutjeli ili govorili, samo su u zabludi oni koje separatisti i neprijatelji Bosne i Bošnjaka hvale kao pragmatične sagovornike.

Na svakom pojedincu je da bude svjestan okuženja, prijetnji separatista i da budemo spremni na pojedinačnu i kolektivnu reakciju i odgovore u očuvanju države, naroda  i naših ognjišta.

Svaki drugi pristup je velika zabluda zbog kojih smo u prošlosti plaćali veliku cijenu.", rekao je Salkić.

Piše: ESAD DURAKOVIĆ / Vijesti.ba

Bošnjak (pl. Bošnjaci) je povijesno ime za narod u Bosni i Hercegovini. Izvorno ime Bošnjanin (u latinskim izvorima sing. Bosnensis) prvobitno označava pripadnika srednjovjekovne bosanske političke jedinice.

Ilija Garašanin u Načertaniju (1844.) piše o stanovništvu Bosne kao o "Bošnjacima tri vere" (muslimani, pravoslavni, katolici).

Naziv Bošnjanin se spominje prvi put u carskoj tituli bizantijskog cara Manojla Komnena oko 1166. godine, zatim u velikom broju raznih dokumenata koji su nastajali u srednjovjekovnoj Bosni, potom kod starih južnoslavenskih pisaca u vrijeme turske vladavine, kada se spominju uporedo s drugim južnoslavenskim narodima.

Prema popisu stanovnika u BiH 2013. godine, broj Bošnjaka u BiH bio je 1.769.592, odnosno 50,1 % ukupnog broja stanovnika. Ovaj legitimni i povijesni naziv povremeno je osporavan zbog ideoloških ili političkih razloga.

U socijalističkoj Jugoslaviji, na primjer, politički im je osporavan naziv pa su službeno nazvani Muslimani (s "čuvenim" velikim početni slovom M) da bi se time sugeriralo kako je njihov nacionalni identitet sporan, jer je m/Musliman – u biti i svuda u svijetu – oznaka za vjersku pripadnost (pripadnost islamu).

Nazivanje Bošnjaka Muslimanima imalo je osnovni cilj da ih predstavi kao etničke Hrvate i/ili Srbe islamske vjeroispovijesti, što ne odgovara povijesnim činjenicama o Bošnjacima kao autohtonom evropskom narodu čiji značajan dio je prihvatio islam kao svoju religiju. Tako je u socijalističkoj Jugoslaviji vršeno ideološko krivotvorenje povijesti i stvarnosti. Zakonom je bilo određeno da se velikim početnim M (Musliman) izražava nacionalna pripadnost, a malim početnim slovom m (musliman) vjerska pripadnost. Taj ambivalentni konstrukt bio je netačan i izazivao je velike zabune. Sami Bošnjaci osjećali su se povrijeđenim takvim poricanjem, ili problematiziranjem svoga nacionalnog identiteta s pozicija velikosrpskih i velikohrvatskih ideologija, uprkos povijesnim činjenicama i njihovom pravu na nacionalno opredjeljenje.

Imenovanje etničkih Bošnjaka Muslimanima bilo je ideološka prinuda. Ta ideološka inercija izražava se posebno snažno devedesetih godina 20. stoljeća, kada je izvršen i genocid nad Bošnjacima u BiH jer su velikohrvatski i velikosrpski državni projekti imali cilj da podijele BiH, a da Bošnjake djelomično pobiju i djelomično rasele po svijetu. Pri tome agresori na BiH insistiraju na svojim tvrdnjama da su Bošnjaci, kao muslimani, "remetilački faktor" te da se moraju vrati u "vjeru pradjedova" (u kršćanstvo). Za te ideologije i njihove projekte problem je u tome što su Bošnjaci državotvorni faktor te je nužno – sa stanovišta tih ideologija i njihovih projekata – svesti ih na vjersku zajednicu koja, kao takva – neetnička – ne može biti ni državotvorna.

U suštini, radi se o dva identiteta jednoga naroda: etnički identitet (Bošnjak) i vjerski identitet (musliman), pri čemu je nužno imati u vidu da nije svaki Bošnjak istovremeno i musliman jer se jedan dio njih osjeća ateistima, agnosticima i sl.

Uz pojmove Bošnjak i musliman postoji i pojam Bosanac koji ne označava ni etničku ni vjersku već nacionalnu pripadnost kao pripadnost državi. Osporavanje ovoga naziva implicira osporavanje države/državnosti BiH. Bosanci su svi oni koji imaju državljanstvo BiH, odnosno koji žive u BiH, a koja se kroz vrlo dug povijesni period nazivala Bosnom. Dakle, Bosanci su također etnički Hrvati, etnički Srbi, etnički Bošnjaci, te drugi narodi koji su državljani BiH.

Tokom posljednjeg rata u BiH, ali i nakon toga, nastoji se unijeti pometnja i među same Bošnjake tako što im se sugerira, ili im se nameće, da se izjašnjavaju u isključivosti: ili kao Bošnjaci, ili kao Bosanci. Tako se može čuti kako i neki Bošnjaci govore da su oni samo Bošnjaci, ali ne i Bosanci. Ovo je djelomično i posljedice višedecenijske frustracije koju im je nametnulo osporavanje naziva Bošnjak.

S naučnog i povijesnog stanovišta, poenta je u sljedećem. Bošnjak je oznaka za etničku pripadnost; musliman je oznaka za vjersku pripadnost, Bosanac je oznaka za nacionalnu/državnu pripadnost. To su tri vrste, ili tri aspekta identiteta, jer jedan narod, kao i pojedinac, može imati više identiteta (etnički, nacionalni, vjerski, kulturalni, rodni i dr.). Ti identiteti nisu uzajamno isključivi, ali nisu ni nužno kompatibilni, jer pojedinac (kao i zajednica) može biti istovremeno Bošnjak koji je musliman i koji je Bosanac, budući da živi u Bosni. No, on može biti i Bošnjak koji je ateist a ima, recimo, njemačko državljanstvo.

Bošnjaci svoj jezik nazivaju bosanskim. To im se danas ponegdje osporava iako su već 1890. godine imali Gramatiku bosanskog jezika autora Franje Vuletića; u vrijeme austrougarske uprave tako je nazivan taj jezik, nazivali su ga bosanskim jezikom mnogi ugledni hrvatski i srpski intelektualci i književnici (Miroslav Krleža, Isidora Sekulić i dr.).

Bošnjaci su čak davne 1631. godine imali Bosansko-turski rječnik čiji autor je Muhamed Hevai Uskufi.

SB

Na Kolegiju Narodne skupštine RS-a održanom 10. jula šefovi stranačkih klubova i skupštinsko rukovodstvo odbili su da na dnevni red posebne sjednice koja se održava sutra u Banjoj Luci bude uvrštena Rezolucija o osudi genocida u Srebrenici u julu 1995. godine koju su uputili u proceduru zastupnici Ramiz Salkić i Amir Hurtić. 

Salkić je pojasnio da je Rezolucija prilika da se NSRS očituje u vezi s genocidom u Srebrenici.

- Posebno zbog činjenice što NSRS vezuje svoj kontinuitet sa radom zakonodavnog tijela u periodu kada je počinjen genocid. Narodna skupština treba napraviti otklon ovom rezolucijom kako bi poslali jasnu poruku - poručio je Salkić i dodao da je to prilika da NSRS pokrene proces katarze i suočavanje s prošlošću, radi bolje budućnosti.

- Inicijativa za usvajanje rezolucije ima opravdanje u konačnim presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Bilo bi anticivilizacijski da se NSRS ne očituje o tome, budući da je u izvršenju genocida učestvovala Vojska RS-a i dio policije - kazao je Salkić.

U stenogramu sa sjednice Kolegija navodi se da je predsjednik NSRS-a Nenad Stevandić odmah predložio da se odbaci Rezolucija te da se ne stavlja na dnevni red.

- Predložit ću da se tačka skine. Razlog je prilično jednostavan. Ne postoji niko iz Narodne skupštine niti ranijih predsjednika RS-a ni Republike Srbije ko nije otišao u Mezarije i iskazao svoj pijetet prema srebreničkim žrtvama i stav prema događajima u Srebrenici odajući poštu koji su tamo postradali, pobijeni, strijeljani, kako god šta ko mislio. Ima nas koji nismo to radili javno i koji mislimo da odavanje pijateta nije nešto što je stvar za kamere. S druge strane, nedostatak pijeteta za žrtve srpskog naroda, pogotovo u Kazanima, gdje su čak sakrili da su to Srbi, nego napisali tablu da su to građani Sarajeva.

Ako povučemo paralelu između ta dva procesa, smatramo da i katarza koja je toliko puta spominjana ne može da bude jednosmjerna ili s jedne strane, nego da je zaključak da pijetet prema svim žrtvama mora da ima istu mjeru i da se on ne može politički kvalifikovati ili upotrijebiti kao sredstvo političke borbe, pogotovo mislim da dan pred. Evo kad kažem imam potrebu i lično da izrazimo pijetet, obilježevanja srebreničke tragedije, koju RS nikad nije osporio nego je uvijek učestvovao i osigurao mir, red, prolazak svih delegacija, bi bio samo način da se dadne dodatna politička dimenzija i da se na dodatan način ponize srpske žrtve toga kraja. Ja ću vas podsjetiti, mi smo 1. bili u Bratuncu. Niko nikada nije došao na bratunačko groblje, niko nikada nije došao na Zalazje, iz Federacije, i odao tu vrstu počasti. Tako da ne želim da se bavimo vaganjem zločina i moj prijedlog kao predsjednika Narodne skupštine će biti da se ova tačka dnevnog reda skine i da se može preformulisati u rezoluciju o osudi svih zločina, možemo to i zajedno ili kolegama na idući kolegij možemo da pozovemo Hurtića i Ramiza Salkića, nije nikakav problem da o tome razgovaramo - rekao je Stevandić.

Mirsad Duratović, potpredsjednik NSRS-a, rekao je da nije učestvovao u pripremi ove rezolucije, niti je kontaktiran.

- Da je postojala iskrena namjera da to ide ispred nekog bošnjačkog da kažem korpusa ovdje, bilo bi to urađeno čisto, ne politički potez, evo, moglo se to mnogo ranije uraditi. To je gospodin Salkić mogao ranije uraditi i dva mandata dok je bio potpredsjednik, nije uradio. Mislim jasno je meni kao Bošnjaku šta stoji iza ove inicijative.

Ja sam ranije u nekom periodu posjetio neka stratišta srpskog naroda, recimo bivši logor Bradina, kod Konjica, bio sam tamo sa tim stradalnicima koji danas uglavnom žive u Srbiji. Ono što bih htio skrenuti pažnju i kada se dešavaju takve komemoracije bez obzira na to ko ih organizuje, treba da pošalje pozivnice svima nama, ja nisam dobio kao potpredsjednik Narodne skupštine pozivnicu za sada ovo što je bilo na Kozari. Nisam dobio. Mislim da je to jedan veliki propust, da li slučajno ili namjerno i moj pradjed je poginuo na Kozari u partizanima i određen broj Bošnjaka iz mog sela je na onim tablama na Kozari gore, i ako hoćemo zajedno da pošaljemo poruku, a trebali bismo mi prvi ovdje, kao nosioci vlasti, predstavnici svih naroda da šaljemo takve poruke, trebali bi svi da se pojavljujemo na svim mjestima. Znači, ako se ne možemo dogovoriti oko ovih nekih datuma i komemoracija iz ovog proteklog rata, barem ono što se tiče antifašističke borbe mislim da bi svi trebali dobiti pozivnicu i da se svi pojavimo zajedno barem na tim takvim komemoracijama na Kozari, na Tjentištu i ne znam gdje se sve obilježava, ono što organizuje Vlada i evo da kažem Narodna skupština. Eto toliko - rekao je Duratović.

Duratović je u svojoj diskusiji napravio previd jer je upravo Salkić u svojstvu potpredsjednika RS-a još 2015. godine Narodnoj Skupštini RS-a podnio inicijativu za usvajanje Rezolucije o osudi genocida nad Bošnjacima "sigurne zone" UN Srebrenica.

Ni tada, kao ni sada, rezolucija nije ni došla na dnevni red skupštinskog zasjedanja.

Popularno

  • 7 dana

  • 30 dana

  • Sve