Apelaciono odjeljenje Suda Bosne i Hercegovine potvrdilo je prvostepenu oslobađajuću presudu protiv peterice optuženih za ratne zločine počinjene 16. maja 1992. godine u selu Zaklopača kod Milića – Radomira Pantića, Nenada Vukotića, Branka Jolovića, Milomira Miloševića i Nikole Lošića, kojima se sudilo za ubistvo 57 bošnjačkih civila u Zaklopači. 

Pravno, optužene je od odgovornosti za ovaj stravičan zločin, oslobodio Sud Bosne i Hercegovine.  

Stvarno, Pantića, Vukotića, Jolovića, Miloševića i Lošića, oslobodili su "podobni Bošnjaci" među kojima i pojedini članovi porodica ubijenih, koji su, svojevremeno lagali na sudu, mjenjali prethodno date iskaze... 

Za one koji su, pred optuženim ubicama svojih roditelja, braće, rođaka svjedočili u korist njihove nevinosti, neupućeni bi kazali da je riječ o takozvanom  "stockholmskom sindromu", odnosno "naučnom fenomenu kojeg obilježava stvaranje emocionalne veze, osjećaja povjerenja i identifikacije sa agresorom", odnosno stvaranja emocionalne veze između žrtve i zločinca. 

Žargonski, kad je u pitanju zločin u Zaklopači, reklo bi se "nigdje veze". 

Riječ je, naime o "kriminalnom sindromu", tačnije posljedicama mešetarenja pojedinih navikanih "zaštitnika bošnjačkih interesa", od kojih su se neki i sami našli na klupi za svjedoke. 

Jedan takav, svjedočeći u procesu optuženih za masakr nad 57 Bošnjaka u Zaklopači, među kojima je bio i njegov otac, na zahtjev sudije da identificira optužene, kazao je da on među optuženim "ne vidi ljude koji su počinili zločin" iako su prvobitni dokazi, iskazi preživjelih, govorili suprotno. 

Koliko je svjedoka u "slučaju Zaklopača" promjenilo prvobitni iskaz dat istražiteljima Tužilaštva Bosne i Hercegovine, po čijem zahtjevu, kolika je bila cijena mjenjanja iskaza itd, to je, već dugo priča koja se šapatom širi među onim koji su preživjeli Zaklopaču. 

Rana zbog izdaje istine o smrti njihovih najbližih, kod mnogih,  skoro je pa jednaka rani zbog njihovog zvjerskog ubistva, posebno što je izdaja činjena za sitni šićar onih koji su se godinama predstavljali zaštitnicima i živih i mrtvih Bošnjaka. 

Epilog "slučaja Zaklopača" samo je jedan u nizu sličnih gdje su svjedoci ratnog zločina pristali da budu mirnodopski katili svojih komšija, prijatelja, pa i članova svojih porodica.

Ne, ne radi se o "stockholmskom" već o "kriminalnom" sindromu. 

Politički.ba

Popularno

  • 30 dana

  • Sve

  • 7 dana