Više od deset mjeseci, Ćamil Duraković, samoprozvani "lider" Pokreta "Odgovor" i samopredloženi kandidat za predsjednika RS, na internet portalima, televizijama, a posebno društvenim mrežama, napada i vrijeđa Ramiza Salkića, potpredsjednika bh. entiteta RS.

Oni koji manje poznaju političku situaciju u bh. entitetu RS, postavljaju logično pitanje: zbog čega "lider" jednog lokalnog udruženja(ili političkog pokreta) iz Srebrenice mjesecima napada vodećeg bošnjačkog političara u bh. entitetu RS?

Zašto ga napada, osim ako nema ambicije u oktobru 2018. godine zauzeti njegovo mjesto u Banjaluci?

No, krenimo redom.

Durakovićevi intenzivni napadi su počeli još sredinom prošle godine, kada je Salkić, kao prvi čovjek Povjereništva SDA u Srebrenici, nakon velikih problema i napada na Adila Osmanovića, državnog ministra i zamjenika predsjednika SDA, stabilizirao političku situaciju u ovom gradu. Probosanske stranke, predvođene SDA, potpisale su sporazum sa SNSD-om, kako bi se konačno stabilizirala situacija, u ovom, uvijek "osjetljivom" gradu.

Tada se oglasio Duraković, Facebook političar, a u slobodno vrijeme i aktivni član nevladinog sektora. Napisao je da je razočaran, da je Salkić u Srebrenicu poslan kao Omer-paša Latas, te da mu je koalicija SDA i SNSD-a "nelogična". Zanimljivo, nije mu bila nelogična dok se on četiri godine nalazio na načelničkoj poziciji i dok je najbliže sarađivao sa SNSD-om.

"Ne znam je li to veći dogovor Salkića i Dodika u Banjoj Luci i to me ne zanima, ali neću dozvoliti da Srebrenica bude predmet političke manipulacije koja će osigurati Salkiću i naredni mandat. On radi samo na tome da osigura naredni mandat", kazao je tada Duraković.

Upravo u ovoj izjavi leži odgovor na Durakovićeve napade, koji su od sredine prošle godine do početka 2018. godine postajali sve intenzivniji i traju i danas. Dakle, nije Durakoviću toliki problem SNSD, jer je dugo sarađivao sa ovom strankom, a njenog predsjednika Milorada Dodika je dočekivao u Srebrenici i vodao po Memorijalnom centru u Potočarima, iako on svakodnevno negira genocid, veliča i odlikuje ratne zločince. Njemu je problem "naredni mandat", ali i politička snaga koju je pokazao Salkić, koji dolazi iz susjednog Bratunca.

No, valja i tu iznijeti neke činjenice, koje samoprozvanom lideru ne idu nikako u prilog, te navesti koliku su građani davali podršku Durakoviću.

Naime, Duraković je bio na listi Stranke demokratske akcije (SDA) na izborima 2010. godine za Narodnu skupštinu RS-a. Tada je mandat u Narodnoj skupštini iz izborne jedinice 5 osvojio Ramiz Salkić sa 2.128 glasova, dok je drugi bio Muhamed Čikarić iz Zvornika, a tek na trećem mjestu je bio Duraković.

Na izborima se Duraković ponovo našao 2012. godine, kada je bio kandidat za načelnika Srebrenice. Tada je Duraković napustio SDA i samoinicijativno se predstavio i nametnuo kao nezavisni kandidat, nakon čega je dobio podršku svih probosanskih stranaka. Tada je uslijedila velika kampanja građana i nevladinog sektora, te preregistracija birača, a zahvaljujući ovim aktivnostima, Duraković je osvojio 4.455 glasova i poziciju načelnika.

Četiri godine kasnije, kada nije bilo velike izborne kampanje nevladinog sektora i građana, Duraković je osvojio 3.910 glasova i izgubio je poziciju načelnika. Duraković je prvi bošnjački kandidat koji je izgubio poziciju načelnika Srebrenice. Dakle, političar koji nije bio sposoban obnoviti svoj mandat u maloj Srebrenici, danas želi da predstavlja 200.000 Bošnjaka u bh. entitetu RS. Naravno, prema njegovom mišljenju, za gubitak pozicije načelnika u Srebrenici su krivi svi, osim njega.

Osnivanje pokreta za samokandidovanje, koji navodno treba da okupi probosanske snage u entitetu RS, mnogi su vidjeli kao pokušaj Durakovića da se ponovo, samoinicijativno nametne kao nezavisni kandidat, ovaj put, ni manje, ni više, nego za predsjednika/potpredsjednika RS-a. Ako je suditi prema dosadašnjim aktivnostima, iduće izbore, 2022. godine, Duraković bi se, kada bi to zakon dozvoljavao, vjerovatno samokandidovao za bošnjačkog člana Predsjedništva. Durakovićeva logika je vrlo jednostavna: on se samokandiduje, a ostali rade za njega kako bi on bio na funkciji.

Obzirom da mu je Salkić, koji ima neupitno podršku ubjedljivo najjače bošnjačke stranke, ali i velikog broja nevladinih organizacija, najveća smetnja na putu do pozicije potpredsjednika, Duraković je odlučio, kada god ima priliku, napasti potpredsjednika entiteta RS, valjda, računajući, da će niski i prizemni udarci, imati negdje nekog efekta.

Vrijedi napomenuti da je Salkić na prošlim izborima pomeo konkurenciju, osvojivši 55 posto glasova, dakle, više nego svi bošnjački kandidati zajedno. Bit će zanimljivo vidjeti, ukoliko do toga dođe, kako će se proći Duraković kada naspram Salkića stane na „narodnu vagu“.

(Srebrenica.ba/Bportal.ba)