Colors: Green Color

Merjema Peštalić, Kristina Stanojević i Andrea Janković, članice karate kluba "Želja Ipon" iz Srebrenice, danas su osvojile zlatnu medalju na 23. Balkanskom prvenstvu u karateu za djecu, koje je održano u Beogradu.

Zlatne srebreničke djevojčice su osvojile prvo mjesto u katama ekipno.

Inače, Merjema, Kristina i Andrea su prošlog vikenda osvojile i zlatnu medalju na državnom prvenstvu Bosne i Hercegovine u Jajcu.

O Merjemi Peštalić smo ranije objavljivali tekst i video prilog na našem portalu, kojeg možete pogledati na ovom linku.

(Srebrenica.ba)

U Jajcu je jučer, 21. aprila ove godine, održano državno prvenstvo u karateu za djecu. Medaljama su se, po ko zna koji put, okitili i mali karatisti iz srebreničkog karate kluba "Želja Ipon".

Tako je Kristina Stanojević osvojila zlatnu medalju pojedinačno i postala prvakinja Bosne i Hercegovine, a prvo mjesto je osvojio i kata tim u sastavu Merjema Peštalić, Kristina Stanojević i Andrea Janković. 

Srebrenu medalju pojedinačno osvojila je Mejrema Peštalić, dok su u pojedinačnom takmičenju bronzane medalje osvojili Sara i Sanja Stojanović, te Ajdin Tabaković

Srebreničke karatiste je predvodila trenerica Kristina Milošević, koja je inače višestruka šampionka Bosne i Hercegovine. 

(Srebrenica.ba)

Jedanaestogodišnji Ajdin Tabaković iz Srebrenice je izuzetan sportski talenat i nadaren učenik. Ovaj mali Podrinjac trenira karate i fudbal, igra folklor u lokalnom društvu, a ujedno je i odličan učenik.

Rođen je 2007. godine, a karate je počeo trenirati sedam godina kasnije, kao sedmogodišnji dječak. Od tada, govori njegov otac Alija, ostvario je zapažene rezultate na svakom takmičenju na kojem se pojavio.

Najnoviju medalju, i to zlatnu, Ajdin je u Srebrenicu donio jučer, 18. marta. Osvojio je prvo mjesto na Republičkom takmičenju u Banjaluci.

-Trenutno je veoma aktivan u karateu i član je kluba “Želja Ipon” iz Srebrenice. Karate klub “Želja Ipon” u Srebrenici postoji već pet godina, a medalje su već prestali da broje. Imaju ih možda i hiljadu jer to je klub, čiji se najmlađi članovi u nešto više od četri godine od osnivanja kluba, još nikada sa nekog takmičenja nisu vratili bez osvojene medalje, govori nam Alija.

Veli, njegov sin Ajdin je prije dvije godine, na Republičkom takmičenju održanom u Bosanskom Šamcu, u kategoriji do devet godina, osvojio prvo mjesto.

-Ajdin je prošle godine dobio i laskavo priznanje od opštine Srebrenica. Na svečanoj sjednici Skupštine opštine Srebrenica je proglašen sportistom godine opštine Srebrenica za 2016/2017. godinu. Obzirom na njegove godine, to ja zaista veliki uspjeh. Na državnom školskom takmičenju u Tuzli osvojio je 3. mjesto, a zbog tehničkih problema nije nastupao na balkanskom prvenstvu u Novom Sadu, ispričao nam je Alija.

Pored toga što trenira karate, Ajdin trenira i fudbal u FK „Guber“ Srebrenica.

Uz sve navedeno, ovaj dječak je i odličan učenik.

-Super odličan, dodaje Ajdin, ističući da će se i dalje truditi i boriti da ostvaruje što bolje rezultate u školi i u drugim aktivnostima.

-Moja najveća podrška su roditelji, koji ulažu mnogo truda, vremena i svega ostaloga što je potrebno da bi uspio u svojim namjerama, kaže ovaj srebrenički dječak.

(Srebrenica.ba)

Dvadesetšestogodišnji Srebreničanin Mirsad Bektić talentovani je bh. borac koji se bori u UFC-u gdje privlači mnogo pažnje. Uprkos popularnosti ostao je miran i skroman mladić.

Bektić je rođen 16. februara 1991. godine u Srebrenici, odakle je zbog rata otišao u Njemačku, a potom i u SAD. U svijet borilačkih vještina je ušao tako što je počeo trenirati karate, a to je bio samo početak karijere koja je i dalje u usponu.

"Nakon odlaska u Ameriku 1999. godine, kao dijete sam se nerijetko nalazio u neugodnim situacijama, nisam znao engleski jezik, niti sam imao mnogo odjeće. Neka djeca su mi se smijala, ljutio sam se, ali probleme nikad nisam pravio. Višak energije sam usmjerio u sport, počeo sam se baviti karateom, što mi je dalo još više discipline. Trener mi je bio poput oca, pomagao mi je u vezi s mojim problemima u školi i izvan nje", izjavio je Bektić.

UFC nije bio prvi izbor, ali je sada život

Iako se u početku nije interesovao za MMA i borbe u UFC-u, Mirsad je nakon pregledanog meča na TV-u promijenio sport te se fokusirao na borbe u oktagonu.

"S 15 godina sam se okrenuo boksu, brat je trenirao MMA, ali mene to nije interesovalo sve dok nisam pogledao meč na TV-u. Rekao sam sebi da mogu uspjeti u ovom sportu. Ipak, sa 16 godina sam imao pedesetak kilograma, bio sam mršav i niži od ostalih, druga djeca su htjela probleme sa mnom, gurali su me i slično, tako da sam počeo mnogo više jesti, čak sam i u školu nosio hranu i držao je u ormarićima te povremeno dolazio kako bih jeo. Jeo sam po 20 jaja ujutro, htio sam biti snažniji kako bih se mogao čuvati. S nešto više od 18 godina sam se počeo zanimati za UFC, krenuo sam na treninge, a za članarinu sam novac sakupljao čisteći teretane. Čim sam završio školu, počeo sam raditi puno radno vrijeme i nastavio trenirati. Odlučio sam da budem najbolji i još radim na tome", rekao je uspješni UFC-ov borac.

Rođen u ratu, naučen na borbu

Borbenost mu je u krvi, što je izuzetno važno za sport kojim se bavi.

"Naši ljudi puno rade, bave se raznim poslovima i vrijedni su cijeli život. To sam ponio iz BiH sa sobom, naporno treniram, borio sam se gdje god da sam se nalazio, u Njemačkoj, Italiji ili Americi. Rodio sam se u ratu, borba mi je u krvi", kazao je Bektić.

Treninzi su naporni, a potpuna posvećenost jedan od ključnih faktora za uspjeh koji želi ostvariti za sebe, porodicu i narod u BiH.

"Fokus je u mom sportu sve, kao što je važan u životu i poslu kojim se baviš. Sada mi je koncentracija još važnija, osjećam veliku odgovornost prema sebi, svojim roditeljima i porodici, fanovima i narodu u BiH. Zbog toga naporno radim, želim da moj narod bude ponosan na mene te da moja porodica bolje živi. Doslovno živim u teretani, ustajem rano, potom slijede joga i meditacija, klanjam, doručkujem i idem na trening koji se sastoji od kickboksa, hrvanja i drugih segmenata. Nakon treninga odmaram, čitam i slično, a onda slijedi i večernji trening. Cijeli moj dan je ispunjen. Ne pričam puno s ljudima kad treniram, dolazim u teretanu da radim. Tokom vikenda ponekad izađem, a nedjelja je rezervisana samo za odmor", otkrio je 26-godišnji borac.

Osim ličnog uspjeha, važno mu je i da promoviše BiH.

"Uradit ću sve što mogu da budem šampion, Bog će dati ono što mi pripada. Važno mi je što na ovakav način dobro predstavljam BiH, kao i neki drugi ljudi. Svijet će nas drugačije gledati i imati veći respekt prema nama. Nadam se da će biti i boljih od nas, to mi je motivacija, da budem bolji kad se vratim u Kanadu", istakao je sjajni borac.

Emotivan susret s ocem nakon povratka u BiH poslije 10 godina

Mladi borac je prije više od mjesec dana posjetio BiH, gdje je nakon deset godina prvi put vidio svog oca i nanu. Rodna zemlja mu se toliko svidjela da namjerava kupiti zemljište i napraviti kuću kako bi mogao češće dolaziti.

"Možda je dobro što sam izgubio od Elkinsa, jer da nisam, možda nikada ne bih došao u BiH. Ranije nisam želio mijenjati svoj raspored. Međutim, odlučio sam da uživam u trenucima, jedva sam čekao da vidim oca i nanu koja ima 82 godine. Oca nisam vidio 10 godina, posljednji put smo bili zajedno kad sam bio dijete. Uskoro idem u Srebrenicu, to će biti veoma emotivno za mene. Uprkos svim problemima, mislim da je ipak lijepo živjeti u BiH, ne ide mi se, jer je ovo moja kuća i moji ljudi. Hodam slobodno, podignute glave, lijepo mi je s našim ljudima. Želim kupiti zemljište u BiH, napraviti kuću i pokrenuti biznis. Kad se ne budem pripremao za borbu, bit ću ovdje. Hrana je također dobra, jeo sam pite i ćevape, ali nemam neko omiljeno jelo, jedem svu našu hranu", dodao je Mirsad.

Na kraju razgovora je otkrio da nema djevojku te da su Bosanke i Hercegovke ljepše od Amerikanki.

"Bosanke su ljepše od Amerikanki, sto posto. Šetao sam gradom, moram spuštati pogled, zaljubim se svaki dan. Naše djevojke su lijepe i pametne. Hvala Bogu što imamo tako lijepe i dobre ljude u BiH, a Bosanke su najbolje žene", završio je Bektić.

(Srebrenica.ba/Klix.ba)

U Srebrenici je 1. marta 2018. godine, u povodu Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine zvanično pokrenuta Odbojkaška sportsko-zdravstvena akademija „Mikasa“. Već na samome početku u trenažni proces je uključeno stotinu djevojčica svih uzrasta. Idejni tvorac ovoga projekta je Almir Žilić iz Tuzle. Mikasa je u saradnji sa vrijednim partnerima iz Sarajeva, Tuzle i Podrinja započela organizaciju treninga, kontinuiranu kontrolu zdravlja djevojčica, te osnivanje ženskog odbojkaškog kluba. U prvoj fazi djelovanja klub će zaživjeti u Srebrenici, a potom u još nekoliko gradova Podrinja. Baza za razvoj Akademije u Srebrenici je Sportsko-zdravstvena akademija „Mikasa“, koja već godinama djeluje u Tuzli.

-Naša želja je da pružimo djeci u Srebrenici sve što imaju djeca u Tuzli, Sarajevu, Banja Luci… Mi smo osposobljeni da organizujemo trenažni proces na najvišem nivou. Roditelji, djeca i
njihovi nastavnici prihvatili su ovu ideju i imamo najave da će biti uključeno više od stotinu djevojčica. Nemamo nikakva ograničenja, ni starosna, ni nacionalna, ni bilo koja druga. Želimo da sport spaja ljude, da ih čini boljim, da održava njihovo zdravlje. Dobili smo podršku općinskih struktura, potom podršku sa nivoa entiteta Federacije BiH, odnosno Ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica, te od Ramiza Salkića, potpredsjednika bh. entiteta Republika Srpska, – kaže Almir Žilić.

Prema njegovim riječima, u početku će, dok se ne osposobe kadrovi za rad sa djecom, trenerice putovati u Srebrenicu. Cilj je da se u svim podrinjskim gradovima osposobe treneri za rad sa djecom, kako bi se odbojka razvijala na ovome području, neovisno od klubova u velikim centrima.

Članstvo i treninzi za sve djevojčice su besplatni.

Popularno

  • 7 dana

  • 30 dana

  • Sve