23. januar, 2000.
Udruženje gradjana "Žene Srebrenice", sa sjedištem u Tuzli, je
po svojoj definiciji nevladina i apolitična organizacija. Najveći broj članova
ovog udruženja su osobe čiji se najbliži članovi porodice vode kao nestale
osobe iz Srebrenice "Zaštićene zone Ujedinjenih Nacija".Članstvo
nije ograničeno samo na ovu kategoriju ljudi i otvoreno je za sve one koji
žele doprinijeti kampanji koju promovira i vodi ovo udruženje pod nazivom:
KAMPANJA ZA ISTINU I PRAVDU.
Kampanja, grublje definisana, uključuje:
- nastojanje da broj ratnih zločinaca optuženih za genocid nad Bošnjačkim
stanovništvom u Srebrenici "Zaštićenoj zoni UN-a" bude proporcionalan
obimu genocida i broju žrtava;
- nastojanje da se problem nestalih osoba što više aktuelizira;
- nastojanje da se ekshumacija posmrtnih ostataka ubrza, da se ubrza njihova
identifikacija, i da se obezbijedi dostojan ukop tijela na odgovarajućoj lokaciji,
koja po mišljenju većine članova udruženja, treba biti u Potočarima;
- energično surpotstavljanje svim tendencijama da se pitanja nestalih osoba,
pitanje hapšenja ratnih zločinaca, i pitanje odgovornosti za genocid nad Bošnjacima,
marginaliziraju i postanu sekundarna u odnosu na pitanja koja su predmet dnevih
političkih rasprava i na pitanja koje se kao prioritetna promovišu od strane
nekih medjunarodnih organizacija, nekih stranih vlada, i pojedinih domaćih
i stranih zvaničnika.
- nastojanje da se sa konkretnim materijalnim dokazima medjunarodna zejednica
prisili na sankcionisanje onih predstavnika medjunarodne zajednice koji su
direktno ili indirektno učestvovali u Genocidu nad stanovništvom Srebrenice
"Zaštićene zone UN-a".
- nastojanje da se medjunarodna zajednica prisili na prihvatanje činjenice
da je Bošnjačko stanovništvo u Podrinju, i cijeloj BiH, bilo, i još uvijek
jeste, predmet kampanje biološkog istrebljenja, da je današnja slika Bosne
i Hercegovine rezultat te kampanje i na prihvatanje činjenice da nijedna institucija,
uključujući entitete, nema pravo egzistirati u obliku koji je nastao kao rezultat
ove krvave kampanje.
Udruženje je u periodu od svog osnivanja do danas nailazilo na brojne probleme
u nastojanjima da što uspješnije promovira KAMPANJU ZA ISTINU I PRAVDU, nastojeći
da, izmedju ostalog, konkretnim potezima i aktivnostima dokaže da se pitanje
traženja nestalih osoba i kažnjavanje ratnih zločinaca nikako ne može niti
zaobići, niti se rješavanje ovog problema može odgoditi.
Ovo pitanje je, prema uvjerenjima članova udruženja, osnovni preduslov za
odvijanje svih pozitivnih procesa u Srebrenici, Podrinju, Bosni i Hercegovini,
pa i šire.
Udruženje ima dobru saradnju i kontakte sa svim ostalim udruženjima i organizacijama
koje se bave istim ili sličnim pitanjima: U.G. Majke Enklava Srebrenice i
Žepe,U.G. Majke Srebrenice i Podrinja - Vogošća,U.G. Žena Podrinja - Sarajevo,U.G.
Srebrenica 99 - Tuzla, sa udruženjima porodica nestalih osoba iz drugih dijelova
BiH, sa organizacijama demobilisanih boraca, sa organizacijama šehidskih porodica,
sa Državnom komisijom za traženje nestalih osoba, sa nosiocima Projekta Identintifikacije
žrtava iz Podrinja u Tuzli, predstavnicima opštinskih vlasti u egzilu svih
podrinjskih opština,itd.
Udruženje je uspostavilo aktivnu saradnju sa nekoliko stranih nevladinih
organizacija i u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Holandiji, Španiji, Americi,
Norveškoj, Njemačkoj i Švedskoj, kao i sa pojedincima raznih profila i zanimanja
iz više zemalja. Udruženje ima regularne kontakte sa svim relevantnim organizacijama
u BiH:
Medjunarodna Komisija za nestale osobe (ICMP), OHR, UN, Medjunarodni komitet
crvenog križa, PHR, Haški Tribunal i još nekim organizacijama, sa više stranih
ambasada u BiH, itd; Udruženje je svoj rad uglavnom koncentrisalo na aktivnosti
vezane za KAMPANJU ZA ISTINU I PRAVDU. U okviru ovih aktivnosti udruženje
je: - sa relativnim uspjehom promoviralo KAMPANJU ZA ISTINU I PRAVDU putem
sredstava javnog informisanja; - izdalo šest brojeva biltena SREBRENICA sa
tematikom i sadržajem vezanim isključivo za gore pomenuta pitanja i probleme;
Bilteni su pored informativnog imali i edukativni karakter ali se mogu tretirati
i kao svojevrstan dokumenat sa kraćom hronologijom i analizom dogadjaja ;
- izdalo knjigu "Samrtno Srebreničko ljeto - 95". Ova knjiga je
zapravo zbirka od preko stotinu autentičnih svjedočenja o stradanju i patnji
Bošnjaka u Podrinju. Knjiga je štampana na bosanskom jeziku kao besplatno
izdanje, zatim na holandskom jeziku, na katalonskom, a u toku je i priprema
francuske i engleske verzije; - organizovalo i učestovalo u nekoliko javnih
debata u Tuzli i Sarajevu.
Udruženje je, uz saradnju i pomoć, drugih organizacija u udruženja, organizovalo
dvije javne debate u Tuzli u proljeće 1998 godine kao i jednu javnu debatu
u Tuzli 1999 i jednu u Sarajevu. Debate su bile medijski pokrivene i imale
su relativno jak odijek kada je u pitanju aktueliziranje problema nestalih
osoba, procesa ekshumacije i identifikacije, hapšenja ratnih zločinaca i preuzimanje
odgovornosti. Predstavnici svih relevanthih medjunarodnih organizacija su
učestvovali na debati u Tuzli 1998 godine - OHR-a, UN-a, ICMP-a, PHR-a, Haškog
Tribunala, patolozi iz Tuzle koji rade na identifikaciji tijela, Medjunarodnog
crvenog križa.
Odziv na debatu u Sarajevu od strane medjunarodnih predstavnika je bio slabiji
ali je željeni efekat ipak postignut - a to je - direktno suočavanje sa porodicama
nestalih osoba, kao i situacija u kojoj predstavnici medjunarodne zajednice
ne mogu "bacati loptu jedan drugom" prebacujuci tako odgovornost
iz razloga sto su takodje bili direktno suoceni medjusobno kao i zbog toga
sto je nekoliko domacih i stranih medijskih kuca diskusiju i izjave zabiljezilo
kamerama. - Udruženje je aktivni su-organizator obilježavanja godišnice Genocida,
11 jula, svake godine.
Članovi su maksimalno angažovani i udruženje apsolutno zastupa mišljenje
da su brojnost, jedinstvo, i energičan nastup, svih osoba pogodjenih Genocidom,
kao i svih onih koji žele doprinijeti rješavanju ovog problema, veoma važan
vid pritiska na domaću i medjunarodnu javnost i skretanje pažnje na probleme
sa kojima se suočavamo.
Udruženje takodje zastupa mišljenje da se ovaj period godine treba maksimalno
iskoristiti za skretanje pažnje i vršenje pritiska u pravcu ispunjavanja zajedničkih
zahtijeva, ali takodje i da aktivnosti ove vrste ne smiju čekati na godišnjicu
nego da se moraju sprovoditi tokom cijele godine. - Članovi udruženja i dalje
uporno organiziraju mirne proteste svakog jedenaestog u mjesecu. - Članovi
udruženja su, zajedno sa članovima ostalih udruženja, učestvovali na nekoliko
važnih javnih debata u inostranstvu, učestvovali u pomagali u pripremi i realizaciji
nekoliko dokumentarnih filmova i kjniga o Genocidu u Srebrenici. - Udruženje
je kreiralo internet stranicu na kojoj promovira zajednička pitanja i tematiku
vezanu za stradanje i patnju Bošnjačkog naroda, sa akcentom na dogadjaje u
julu 1995.
Internet stranica prilično dobro kotira na ovoj najnovijoj vrsti javnog
medija - ovdje bismo kao prednost naglasili da su podaci ne stranici na raspolaganju
24 sata dnevno i da su prisupačni iz bilo kojeg dijela svijeta, kao i to da
ne postoji nikakva cenzura nad informacijama koje su prezentirane, što se
ne bi moglo reći za ostale vidove medija. - Udruženje se, zajedno sa drugim
udruženjima i organizacijama i pojedincima u zemlji i svijetu, maksimalno
angažovalo na vršenju pritiska na Ujedinjene Nacije radi ubrzanja objavljivanja
izvještaja UN-a o dogadjajima u Srebrenici. Udruženje je i prije zvaničnog
iniciranja ovog izvještaja, od strane Generalne skupštine UN-a, insistiralo
na izradi izvještaja. Izvještaj je, po mišljenju članova udruženja, iniciran
jako kasno a još kasnije objavljen. Udruženje vrši pritisak na ovu organizaciju
radi pojašnjenja i dopuna ovog izvještaja kao i radi organizovanja javne debate
o izvještaju na sjednici Generalne skupštine UN-a u Nju Jorku, uz obavezno
prisustvo i učešće predstavnika populacije koja je u pitanju. - Članovi udruženja,
zajedno sa legalno izabranim predstavnicima opštine Srebrenice u egzilu, su
nekoliko puta posjetili Holandiju sa namjerom da se Holanske vlasti konačno
primoraju na preduzimanje konkretnih koraka protiv onih pripadnika Holandskog
UNPROFOR-a, i drugih holandskih zvaničnika, koji su direktni ili indirektni
saučesnici u Genocidu nad Bošnjačkim
stanovništvom Srebrenice "Zaštićene zone UN-a". Delegacija se
sastala sa predstavnicima holandskih ministarstava odbrane i vanjskih poslova,
sa predstavnicima nekih političkih stranaka u Holandiji, članovima parlamenta,
učestvovala na javnim debatama na kojima je promovisana KAMPANJA ZA ISTINU
U PRAVDU. Delegacija je zahtijevala najdirektiniji angažman Holandije u procesu
traženja nestalih osoba, i preuzimanje odgovornosti za trazenje pogotovo onih
osoba koje su odvedene iz Potočara.
Delegacija se takodje sastala se sa predstavnicima Haškog tribunala i insistirala
na hapšenju optuženih ratnih zločianaca, na povećanju broja optuženih za ratne
zločine na broj koji bi bio proporcionalan obimu masakra, broju žrtava i broju
osoba (četnika) koje su učestvovale u masakru, i insistirala na tome da Haški
tribunal optuži i one predstavnike medjunardne zajednice za koje postoji opravdana
sumnja za saučesništvo u Genocidu.
Posjeta Holandiji je bila jako dobro propraćena od strane medija potvrdjujući
da slučaj "Srebrenica" nosi karakter najvećeg skandala u Holandiji
od kraja drugog svjeskog rata. No, reakcija niti medija a niti odgovornih
zvaničnika holandskih vlasti ni izbliza nije bila onakva kakva bi trebala
i morala biti imajući u vidu da ova zemlja, zvanično, spada u red nejdemokratičnijih
i najliberalnijih zemalja svijeta.
Delegacija je takodje, uz pomoć domaćina i organizatora ove radne posjete,
organizacije IKV, imala sastanak sa dvije veoma poznate advokatske firme od
kojih je barem jedna spremna da u naše ime zastupa tužbu na nekom od holandskih
nacionalnih sudova.
Kao rezultat sastanka sa advokatskim firmama zaključeno je ovo udruženje,
u saradnji sa drugim udruženjima, sačini dosije "Srebrenica", sa
akcentom na odgovornost predstavnika medjunarodne zajednice, koji bi se, nakon
stručne obrade, formirao u pravni slučaj i postao osnova za tužbu.
Udruženje je već počelo raditi na dosijeu ali će se o daljem radu tome konsultirati
sa drugim udruženjima. Krajem ljeta i početkom jeseni 1999 godine, Udruženje
je, uz konsultaciju sa Medjunarodnom komisijom za nestale osobe (ICMP) iniciralo
sastanke sa Žakom Klajnom, Volfgangom Petričem, i Komandantom Američkog SFOR-a,
a radi pojašnjenja stavova medjunarodne zajednice kada je u pitanju ukop posmrtnih
ostataka u Potočarima, ili na nekom drugom mjestu.
Na žalost, kao što se moglo i očekivati, ove organizacije ni dalje ne žele
javno podržati inicijativu za ukop u Potočarima, mada se nisu javno izjasnile
ni protiv ove opcije. Pitanje ukopa, tj. lokacije za ukop, zajedno sa drugim
gorućim problemima sa kojima se naša populacija suočava, predstavlja veoma
prioritetno pitanje čije rješavanje je najdirektnije vezano za pitanje povratka,
bezbijednosti na području, takozvane, Republike Srpske, i budućnosti naše
populacije, kao i za pitanje: Kada će se Srpski narod, i njegovi predstavnici,
javno suočiti sa činjenicom da je nad Bošnjacima u Podrinju, kao i u drugim
dijelovima BiH, izvršen nezapamćen Genocid ? Predstavnici Udruženja, zajedno
sa predstavnicima drugih udruženja i organizacija, su prisustvovali brojnim
sastancima vezanim za gore pomenuta pitanja i Udruženje zastupa stav da se
sa ovom praksom mora nastaviti i u budućnosti i da se rješavanje pitanja od
sudbinskog značaja za sve nas ne smije prepusiti formalnim zastupnicima vlasti
ili opozicije, kao ni predstavnicima medjunarodne zajednice čiji interesi
se ne podudaraju uvijek sa našim interesima.
Udruženje zastupa stanovište da je jedinstvo i sloga medju nama, svima koji
smo pogodjeni Genocidnom kampanjom, jedna od najvažnijih stvari za prevladavanje
prepreka koje nam se nalaze na putu do istine i pravde.
Udruženje gradjana "Žene Srebrenice" - Tuzla
D I S C L A I M E R
This (project, publication, product, etc.) was made possible by support
from Freedom House under the auspices of the PROMOTING ASSOCIATIONS FOR CIVIC
ENGAGEMENT (PACE) PROJECT, which is funded by the INTERNATIONAL COMMISION
ON MISSING PERSONS (ICMP). The opinions expressed herein are those
of the author(s) and do not necessarily reflect the views of Freedom House
or ICMP.