Udruženje gradjana "Žene Srebrenice", sa sjedištem u Tuzli, je po svojoj definiciji nevladina i apolitična organizacija. Najveći broj članova ovog udruženja su osobe čiji se najbliži članovi porodice vode kao nestale osobe iz Srebrenice "Zaštićene zone Ujedinjenih Nacija".Članstvo nije ograničeno samo na ovu kategoriju ljudi i otvoreno je za sve one koji žele doprinijeti kampanji koju promovira i vodi ovo udruženje pod nazivom:

KAMPANJA ZA ISTINU I PRAVDU.

Kampanja, grublje definisana, uključuje:

- nastojanje da broj ratnih zločinaca optuženih za genocid nad Bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici "Zaštićenoj zoni UN-a" bude proporcionalan obimu genocida i broju žrtava;

- nastojanje da se problem nestalih osoba što više aktuelizira;

- nastojanje da se ekshumacija posmrtnih ostataka ubrza, da se ubrza njihova identifikacija, i da se obezbijedi dostojan ukop tijela na odgovarajućoj lokaciji, koja po mišljenju većine članova udruženja, treba biti u Potočarima;

- energično surpotstavljanje svim tendencijama da se pitanja nestalih osoba, pitanje hapšenja ratnih zločinaca, i pitanje odgovornosti za genocid nad Bošnjacima, marginaliziraju i postanu sekundarna u odnosu na pitanja koja su predmet dnevih političkih rasprava i na pitanja koje se kao prioritetna promovišu od strane nekih medjunarodnih organizacija, nekih stranih vlada, i pojedinih domaćih i stranih zvaničnika.

- nastojanje da se sa konkretnim materijalnim dokazima medjunarodna zejednica prisili na sankcionisanje onih predstavnika medjunarodne zajednice koji su direktno ili indirektno učestvovali u Genocidu nad stanovništvom Srebrenice "Zaštićene zone UN-a".

- nastojanje da se medjunarodna zajednica prisili na prihvatanje činjenice da je Bošnjačko stanovništvo u Podrinju, i cijeloj BiH, bilo, i još uvijek jeste, predmet kampanje biološkog istrebljenja, da je današnja slika Bosne i Hercegovine rezultat te kampanje i na prihvatanje činjenice da nijedna institucija, uključujući entitete, nema pravo egzistirati u obliku koji je nastao kao rezultat ove krvave kampanje.

Udruženje je u periodu od svog osnivanja do danas nailazilo na brojne probleme u nastojanjima da što uspješnije promovira KAMPANJU ZA ISTINU I PRAVDU, nastojeći da, izmedju ostalog, konkretnim potezima i aktivnostima dokaže da se pitanje traženja nestalih osoba i kažnjavanje ratnih zločinaca nikako ne može niti zaobići, niti se rješavanje ovog problema može odgoditi.

Ovo pitanje je, prema uvjerenjima članova udruženja, osnovni preduslov za odvijanje svih pozitivnih procesa u Srebrenici, Podrinju, Bosni i Hercegovini, pa i šire.

Udruženje ima dobru saradnju i kontakte sa svim ostalim udruženjima i organizacijama koje se bave istim ili sličnim pitanjima: U.G. Majke Enklava Srebrenice i Žepe,U.G. Majke Srebrenice i Podrinja - Vogošća,U.G. Žena Podrinja - Sarajevo,U.G. Srebrenica 99 - Tuzla, sa udruženjima porodica nestalih osoba iz drugih dijelova BiH, sa organizacijama demobilisanih boraca, sa organizacijama šehidskih porodica, sa Državnom komisijom za traženje nestalih osoba, sa nosiocima Projekta Identintifikacije žrtava iz Podrinja u Tuzli, predstavnicima opštinskih vlasti u egzilu svih podrinjskih opština,itd.

Udruženje je uspostavilo aktivnu saradnju sa nekoliko stranih nevladinih organizacija i u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Holandiji, Španiji, Americi, Norveškoj, Njemačkoj i Švedskoj, kao i sa pojedincima raznih profila i zanimanja iz više zemalja. Udruženje ima regularne kontakte sa svim relevantnim organizacijama u BiH:

Medjunarodna Komisija za nestale osobe (ICMP), OHR, UN, Medjunarodni komitet crvenog križa, PHR, Haški Tribunal i još nekim organizacijama, sa više stranih ambasada u BiH, itd; Udruženje je svoj rad uglavnom koncentrisalo na aktivnosti vezane za KAMPANJU ZA ISTINU I PRAVDU. U okviru ovih aktivnosti udruženje je: - sa relativnim uspjehom promoviralo KAMPANJU ZA ISTINU I PRAVDU putem sredstava javnog informisanja; - izdalo šest brojeva biltena SREBRENICA sa tematikom i sadržajem vezanim isključivo za gore pomenuta pitanja i probleme; Bilteni su pored informativnog imali i edukativni karakter ali se mogu tretirati i kao svojevrstan dokumenat sa kraćom hronologijom i analizom dogadjaja ; - izdalo knjigu "Samrtno Srebreničko ljeto - 95". Ova knjiga je zapravo zbirka od preko stotinu autentičnih svjedočenja o stradanju i patnji Bošnjaka u Podrinju. Knjiga je štampana na bosanskom jeziku kao besplatno izdanje, zatim na holandskom jeziku, na katalonskom, a u toku je i priprema francuske i engleske verzije; - organizovalo i učestovalo u nekoliko javnih debata u Tuzli i Sarajevu.

Udruženje je, uz saradnju i pomoć, drugih organizacija u udruženja, organizovalo dvije javne debate u Tuzli u proljeće 1998 godine kao i jednu javnu debatu u Tuzli 1999 i jednu u Sarajevu. Debate su bile medijski pokrivene i imale su relativno jak odijek kada je u pitanju aktueliziranje problema nestalih osoba, procesa ekshumacije i identifikacije, hapšenja ratnih zločinaca i preuzimanje odgovornosti. Predstavnici svih relevanthih medjunarodnih organizacija su učestvovali na debati u Tuzli 1998 godine - OHR-a, UN-a, ICMP-a, PHR-a, Haškog Tribunala, patolozi iz Tuzle koji rade na identifikaciji tijela, Medjunarodnog crvenog križa.

Odziv na debatu u Sarajevu od strane medjunarodnih predstavnika je bio slabiji ali je željeni efekat ipak postignut - a to je - direktno suočavanje sa porodicama nestalih osoba, kao i situacija u kojoj predstavnici medjunarodne zajednice ne mogu "bacati loptu jedan drugom" prebacujuci tako odgovornost iz razloga sto su takodje bili direktno suoceni medjusobno kao i zbog toga sto je nekoliko domacih i stranih medijskih kuca diskusiju i izjave zabiljezilo kamerama. - Udruženje je aktivni su-organizator obilježavanja godišnice Genocida, 11 jula, svake godine.

Članovi su maksimalno angažovani i udruženje apsolutno zastupa mišljenje da su brojnost, jedinstvo, i energičan nastup, svih osoba pogodjenih Genocidom, kao i svih onih koji žele doprinijeti rješavanju ovog problema, veoma važan vid pritiska na domaću i medjunarodnu javnost i skretanje pažnje na probleme sa kojima se suočavamo.

Udruženje takodje zastupa mišljenje da se ovaj period godine treba maksimalno iskoristiti za skretanje pažnje i vršenje pritiska u pravcu ispunjavanja zajedničkih zahtijeva, ali takodje i da aktivnosti ove vrste ne smiju čekati na godišnjicu nego da se moraju sprovoditi tokom cijele godine. - Članovi udruženja i dalje uporno organiziraju mirne proteste svakog jedenaestog u mjesecu. - Članovi udruženja su, zajedno sa članovima ostalih udruženja, učestvovali na nekoliko važnih javnih debata u inostranstvu, učestvovali u pomagali u pripremi i realizaciji nekoliko dokumentarnih filmova i kjniga o Genocidu u Srebrenici. - Udruženje je kreiralo internet stranicu na kojoj promovira zajednička pitanja i tematiku vezanu za stradanje i patnju Bošnjačkog naroda, sa akcentom na dogadjaje u julu 1995.

Internet stranica prilično dobro kotira na ovoj najnovijoj vrsti javnog medija - ovdje bismo kao prednost naglasili da su podaci ne stranici na raspolaganju 24 sata dnevno i da su prisupačni iz bilo kojeg dijela svijeta, kao i to da ne postoji nikakva cenzura nad informacijama koje su prezentirane, što se ne bi moglo reći za ostale vidove medija. - Udruženje se, zajedno sa drugim udruženjima i organizacijama i pojedincima u zemlji i svijetu, maksimalno angažovalo na vršenju pritiska na Ujedinjene Nacije radi ubrzanja objavljivanja izvještaja UN-a o dogadjajima u Srebrenici. Udruženje je i prije zvaničnog iniciranja ovog izvještaja, od strane Generalne skupštine UN-a, insistiralo na izradi izvještaja. Izvještaj je, po mišljenju članova udruženja, iniciran jako kasno a još kasnije objavljen. Udruženje vrši pritisak na ovu organizaciju radi pojašnjenja i dopuna ovog izvještaja kao i radi organizovanja javne debate o izvještaju na sjednici Generalne skupštine UN-a u Nju Jorku, uz obavezno prisustvo i učešće predstavnika populacije koja je u pitanju. - Članovi udruženja, zajedno sa legalno izabranim predstavnicima opštine Srebrenice u egzilu, su nekoliko puta posjetili Holandiju sa namjerom da se Holanske vlasti konačno primoraju na preduzimanje konkretnih koraka protiv onih pripadnika Holandskog UNPROFOR-a, i drugih holandskih zvaničnika, koji su direktni ili indirektni saučesnici u Genocidu nad Bošnjačkim

stanovništvom Srebrenice "Zaštićene zone UN-a". Delegacija se sastala sa predstavnicima holandskih ministarstava odbrane i vanjskih poslova, sa predstavnicima nekih političkih stranaka u Holandiji, članovima parlamenta, učestvovala na javnim debatama na kojima je promovisana KAMPANJA ZA ISTINU U PRAVDU. Delegacija je zahtijevala najdirektiniji angažman Holandije u procesu traženja nestalih osoba, i preuzimanje odgovornosti za trazenje pogotovo onih osoba koje su odvedene iz Potočara.

Delegacija se takodje sastala se sa predstavnicima Haškog tribunala i insistirala na hapšenju optuženih ratnih zločianaca, na povećanju broja optuženih za ratne zločine na broj koji bi bio proporcionalan obimu masakra, broju žrtava i broju osoba (četnika) koje su učestvovale u masakru, i insistirala na tome da Haški tribunal optuži i one predstavnike medjunardne zajednice za koje postoji opravdana sumnja za saučesništvo u Genocidu.

Posjeta Holandiji je bila jako dobro propraćena od strane medija potvrdjujući da slučaj "Srebrenica" nosi karakter najvećeg skandala u Holandiji od kraja drugog svjeskog rata. No, reakcija niti medija a niti odgovornih zvaničnika holandskih vlasti ni izbliza nije bila onakva kakva bi trebala i morala biti imajući u vidu da ova zemlja, zvanično, spada u red nejdemokratičnijih i najliberalnijih zemalja svijeta.

Delegacija je takodje, uz pomoć domaćina i organizatora ove radne posjete, organizacije IKV, imala sastanak sa dvije veoma poznate advokatske firme od kojih je barem jedna spremna da u naše ime zastupa tužbu na nekom od holandskih nacionalnih sudova.

Kao rezultat sastanka sa advokatskim firmama zaključeno je ovo udruženje, u saradnji sa drugim udruženjima, sačini dosije "Srebrenica", sa akcentom na odgovornost predstavnika medjunarodne zajednice, koji bi se, nakon stručne obrade, formirao u pravni slučaj i postao osnova za tužbu.

Udruženje je već počelo raditi na dosijeu ali će se o daljem radu tome konsultirati sa drugim udruženjima. Krajem ljeta i početkom jeseni 1999 godine, Udruženje je, uz konsultaciju sa Medjunarodnom komisijom za nestale osobe (ICMP) iniciralo sastanke sa Žakom Klajnom, Volfgangom Petričem, i Komandantom Američkog SFOR-a, a radi pojašnjenja stavova medjunarodne zajednice kada je u pitanju ukop posmrtnih ostataka u Potočarima, ili na nekom drugom mjestu.

Na žalost, kao što se moglo i očekivati, ove organizacije ni dalje ne žele javno podržati inicijativu za ukop u Potočarima, mada se nisu javno izjasnile ni protiv ove opcije. Pitanje ukopa, tj. lokacije za ukop, zajedno sa drugim gorućim problemima sa kojima se naša populacija suočava, predstavlja veoma prioritetno pitanje čije rješavanje je najdirektnije vezano za pitanje povratka, bezbijednosti na području, takozvane, Republike Srpske, i budućnosti naše populacije, kao i za pitanje: Kada će se Srpski narod, i njegovi predstavnici, javno suočiti sa činjenicom da je nad Bošnjacima u Podrinju, kao i u drugim dijelovima BiH, izvršen nezapamćen Genocid ? Predstavnici Udruženja, zajedno sa predstavnicima drugih udruženja i organizacija, su prisustvovali brojnim sastancima vezanim za gore pomenuta pitanja i Udruženje zastupa stav da se sa ovom praksom mora nastaviti i u budućnosti i da se rješavanje pitanja od sudbinskog značaja za sve nas ne smije prepusiti formalnim zastupnicima vlasti ili opozicije, kao ni predstavnicima medjunarodne zajednice čiji interesi se ne podudaraju uvijek sa našim interesima.

Udruženje zastupa stanovište da je jedinstvo i sloga medju nama, svima koji smo pogodjeni Genocidnom kampanjom, jedna od najvažnijih stvari za prevladavanje prepreka koje nam se nalaze na putu do istine i pravde.

Udruženje gradjana "Žene Srebrenice" - Tuzla

D I S C L A I M E R

This (project, publication, product, etc.) was made possible by support from Freedom House under the auspices of the PROMOTING ASSOCIATIONS FOR CIVIC ENGAGEMENT (PACE) PROJECT, which is funded by the INTERNATIONAL COMMISION ON MISSING PERSONS (ICMP). The opinions expressed herein are those of the author(s) and do not necessarily reflect the views of Freedom House or ICMP.